Kućice moja, najljepši raju!
E njuške mi, nema veće sreće nego se s dugog puta vratiti u svoju kućicu. Hvala vam što ste se brinuli i žao mi je ako sam vas preplašio. Siguran sam da ćete mi oprostiti kad vam ispričam gdje sam bio i što sam njuškao!
Ostala ogrlica, vlasnica nestala
Sjećate se Njuškice, ona male slatkice koja me posjetila za rođendan? Svidjela mi se jako pa sam bio posebno sretan kad se raskomotila i zaboravila ogrlicu. Računam, javit će se da je skupi, vidjet ćemo se. Već prođe i srijeda i ništa, zaboravila. Odlučim ja nju posjetiti kako bih, kao, vratio ogrlicu. Zapravo mi fali već danima. Zagledao sam se, jače mi srce kuca dok mislim na nju. Zakucam ja na njena vrata, ali nitko ne otvori. Naletim na susjedu Macu. Navodno je odjurila u Slavoniju, po kobasice i ostale suhomesnate poslastice. Nema ni meni druge, požurio sam najbržim psećim korakom. Slavonijo, ravna li si.
Op, žica, žica, žica i puno kobasica
Trag je završavao na malom salašu, negdje oko Osijeka. Njuškam ja tako, njuškam i naletim na par čizama. U čizmama stoji brko u bijeloj pregači, ruku punih kobasica i smije se: ” Šta je lega, izgubio si nešto?” Ja mu ispričam za Njuškicu, a on se samo smije:” Fino te ponijela ta ljubav, mladiću. Navodno je otišla u Split po bademe za kolače. Dopusti da te ja ponesem k njoj, kao anđeo s kombijem. Nosim joj naručene đakonije i tebe.” Rep mi se oteo i oduševljeno mu odgovorio mahanjem. Blizu je Split na krilima ljubavi.
Nima Splita do Splita
Stigli smo za par sati. Ravno na pazar, onjušiti prodavače badema. Sreća! Baba Mara je uz bajame imala na sebi i Njuškičinu dlaku. Kaže, bila mala, slatka mala, lipa bila, kupila dva kila bajama i odjurila u Zagreb. Srećom, unuk joj je krenuo poslom u Zagreb pa je i mene povezao.
Putem sam sanjao kako večeramo sarmu s francuskom i gledamo stari film na starom televizoru dok joj ja grijem noge.
Vraćam se Zagrebe tebi
Put smo kratili pjesmama o žabama i banderama. Brzo smo bili pred mojom kućom. “Prika, jesi ti negdje krivo skrenuo,” pitam ga i vidim kako se u mojoj kućici upalilo svjetlo. Što! Netko jede iz moje zdjelice i spava u mom krevetu dok ja tražim ljubav! U tri koraka sam preskočio prag i otvorio vrata spreman na sve…da bi me unutra dočekala Njuškica na kauču i miris kolača u zraku. Odsjekle su mi se sve 4 noge. Morao sam sjesti. Morao sam je zagrliti. Njuškice?! Kako? Zašto? Super! Falila si mi. Iznenadila si me. Zamaglilo mi se sve od sreće. Malo sam i zacvilio, priznajem. Što ću, takav sam. Vjeran.
Idem sad. Treba narezati pečenje prije kolača. A vi ne zaboravite voljeti sebe i sve druge ovih praznika.
P.s. Navodno su ovi moji snimili cijelu potragu pa uskoro možete očekivati kratki film o Njuškici i meni. 🙂
Voli vas vaš Njuškalo
