Kako sam kupio auto?
Di ste, Njuškalovci? Jučer sam sreo prijatelja kojega nisam dugo vidio. Malo smo popričali i prošetali po gradu, ja ga otpratio do auta, a kad tamo... Mercedes! I to ne bilo koji, već prava obiteljska “mrcina”, karavan s jakim motorom i zaista malo pređenih kilometara. Pitam ja otkud mu, a on se smije: "Pa s Njuškala, naravno, ali duga je to priča...". Kako mene uvijek zanima kako ljudi na Njuškalu kupuju, odmah sam ga pozvao na večeru, da mi sve bolje ispriča.
Jednom davno na Njuškalu
“Zapravo, nije bilo tako davno, prije otprilike tri tjedna, kaže on, krenuo sam tražiti novi auto.” Naime, gospođa i on su dobili prvog sina, a za imati sina treba imati i auto kojim će se svi komforno voziti, pomislili su. Nakon dugog i temeljitog pregleda, odluka je pala na ovaj Mercedes. Kaže da je u oglasu bilo malo kilometara, da je cijena bila super i da je njemu to na prvu izgledalo sumnjivo, ali nije odmah odustao.
Prijatelj i prijatelj
Prvo, nazvao je svoga prijatelja koji ima isti takav Mercedes, samo u drugoj boji i drugu godinu. Drugo, nagovorio ga je da ode s njim pogledati auto. Došli oni tako do prodavača, odradili probnu vožnju (gdje je prijateljev prijatelj, vlasnik istog Mercedesa rekao da je ovaj bolji od njegovog) pa su krenuli s pitanjima: “Otkud je auto, zašto ima tako malo kilometara, zašto ga prodaje…” kaže da ga je pitao sve, čak i zašto fali jedan tepihić. Prodavač je bio strpljiv i lijepo odgovarao: “Auto je iz Njemačke, dobio sam ga pod dug od nekog, a prodajem ga jer ga uopće ne vozim već godinama…”. Zadovoljan odgovorima, prijatelj je lijepo prepisao brojeve šasije i snimio prometnu telefonom, zahvalio čovjeku i rekao da će se vratiti za dan-dva, čim provjeri auto s policijom i u servisu. Nije da mu ne vjeruje, već za svaki slučaj. Prodavač se nasmijao, odmahnuo rukom i rekao: “Samo vi provjeravajte…”
Policija i servis
U policiji je sve bilo u redu. Auto nije ukraden, koliko oni znaju. U ovlaštenom servisu, stvari su bile malo drukčije. Naime, auto je uredno servisiran do prije koju godinu, a onda je jednostavno nestao s vidika negdje u Njemačkoj. Nije prijavljen ukraden, ali nije niti servisiran. Hm. Tu je njega malo zasvrbilo, pa je nazvao prodavača, da se zajedno nađu kod njegovog servisera. Prodavač je pristao i već za par minuta svi su bili kod majstora.
Majstor i računalo
Majstor je od nekud izvukao posebno računalo, spojio ga na automobil i za par minuta kuckanja se počeo smijati: “Čujte gazda, slijedeći put kad budete vraćali kilometre na ovakvom autu, budite tako dobri pa dođite meni, da to napravimo kako treba. ” Prodavač se malo uvrijedio, ali zapravo više neugodno iznenadio, jer ga je očigledno prevario čovjek koji mu je ustupio auto. Ispričao se mom prijatelju na neugodnosti, a ovaj se nije libio predložitu mu neku drugu cijenu. Kaže da se čovjek javio za par dana i da mu je to bio najjeftiniji Mercedes koji je kupio u životu.
Što smo naučili?
Pa ono što vam trubim već godinama. Kad kupujete auto, povedite prijatelja ili majstora koji zna kako taj auto treba izgledati i ići, obavite probnu vožnju, pregledajte sve temeljito, pitajte sve što vas zanima, odnesite broj šasije (koji mora biti isti na svim dijelovima automobila) na policiju i u ovlašteni servis da provjerite je li sve u redu, a nakon toga i kod automehaničara, ako vas još nešto brine.
A sad me ispričajte, ima jedna Mazda Premacy koja mi se sviđa…