Turizam

Glavni grad zemlje u kojemu je smještan samo Vrhovni sud

SUCRE ČETVRTI DIO

Mnogi misle da je glavni grad Bolivije La Paz, međutim, u krivu su, tj. nisu sasvim u pravu. U La Pazu zasjeda vlada, ali službeno, glavni grad zemlje je Sucre iako je od svih državnih tijela samo Vrhovni sud smješten u njemu. Poznat kao "Grad s četiri imena“, zvao se nekada i Charcas, La Plata, i Chuquisac. Charcas je bilo autohtono, indijansko ime za mjesto na kojem su Španjolci gradili kolonijalni grad koji su onda nazvali La Plata.

Ime Chuquisaca dodijeljeno je gradu tijekom ere neovisnosti koja je započela 1809., i na kraju, Chuquisaca je preimenovana u Sucre 1839., u čast Don Antonia Josea de Sucrea – revolucionara i desne ruke slavnog osloboditelja Simona Bolivara. Utemeljen 1539. godine kao La Plata, grad se razvijao i rastao zahvaljujući novcu koji su stvarali rudnici srebra u obližnjem Potosiju. Do osamnaestog stoljeća, postao je pravosudni centar i kulturno i vjersko središte cijele regije, dok ga kasnije nije zamijenila Lima.

Sucre se smatra prvim gradom u Južnoj Americi koji je u pravom smislu i bio grad, za razliku od indijanskih naselja koja su tu postojala ranije i koja su više nalikovala ovećim selima. Sjajno očuvane i renovirane zgrade u povijesnom centru predstavljaju primjer arhitekture koja kombinira stare, autohtone graditeljske stilove s onima koji su donijeti iz Europe tijekom kolonijalnog razdoblja. Iako se Sucre može smatrati “kolonijalnim” gradom, njegov europski vizualni identitet više se veže uz neoklasicizam.

Neuredne, krive ulice Potosija bolje odražavaju kaotično urbanističko planiranje tijekom ranog kolonijalizma i „srebrne groznice“, dok je simetrični, elegantni Sucre ogledalo bogatstva koje se kasnije taložilo intenzivnom trgovinom plemenitim metalima. Mnoge vjerske građevine koje se nalaze u povijesnoj jezgri svjedoče o razdoblju koje je obilježilo početke španjolske vladavine, uključujući crkve iz 16. stoljeća, kao što su San Lázaro, San Francisco, Santo Domingo i Metropolitanska katedrala, čija je izgradnja započeta 1559. godine, a završena 250 godina kasnije. Kako je, poput mnogih drugih katedrala, građena kroz dugo vremensko razdoblje, i na njenom primjeru mogu se vidjeti elegantni spojevi različitih arhitektonskih stilova.

Unutrašnjost katedrale može se razgledati samo s vodičem, a prije nego se uđe u samu crkvu treba proći kroz crkveni muzej gdje su izloženi brojni radovi religijske kolonijalne umjetnosti. Kapela katedrale, koja je zasigurno najimpresivniji dio unutrašnjosti, čuva svoje najveće blago – Djevicu od Guadalupea – vjersku zaštitnicu Sucrea. Djevicu je 1601. naslikao Fray Diego de Ocaña, a s godinama, kao znak vjere u njena čuda, ukrašavali su je sa sve više i više zlata, dijamanta, smaragda i bisera i nisu stali dok cijelu ikonu nisu potpuno optočili u zlato. Danas je Djevica toliko vrijedna pa je i to jedan od razloga zašto se u katedralu ne može ušetati tek tako.

Sucre je i danas centar rimokatoličke crkve u Boliviji pa se ovdje vrlo često mogu vidjeti katolički svećenici kako šetaju gradom u tradicionalnim odorama. Upravo je dojmljivo i izvrsno očuvano arhitektonsko nasljeđe osnovni razlog zbog kojeg je 1991. godine grad dospio na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Razorni potres koji je zadesio ovo područje 1948. godine, nekim je čudom ostavio staru jezgru grada gotovo netaknutu.

Njušim li ja to tvoj komentar?