Turizam

U oči s jednim od najekstremnijih prirodnih fenomena

SALAR DE UYUNI PRVI DIO

Već smo se četvrti dan vozili jugozapadnom Bolivijom, visoko u Andama, kroz čudesne pustinjske krajolike Nacionalnog parka Eduardo Alvaroa. Iza sebe ostavljali smo mračne vulkane, gejzire, raznobojne lagune, neobične reljefne formacije od nanosa pijeska, pustinjske lisice, flamingose i usamljena sela zaboravljena od svijeta. Iscrpljeni od putovanja i intenziteta iskustava jedva smo dočekali da legnemo u krevet u našem posljednjem prenoćištu, prije nego sutra u zoru ugledamo čuveni Salar de Uyuni.

Prvi hotel na ovom području, izgrađen od solnih blokova, otvoren je 1995. godine usred Salara de Uyuni i ubrzo je postao popularno turističko odredište. Međutim, s obzirom na njegovu lokaciju u središtu slane pustinje, pojavili su se sanitarni problemi, budući da je većina otpada morala biti skupljena ručno. Loše upravljanje izazvalo je ozbiljno onečišćenje okoliša pa je hotel početkom dvijetisućitih zatvoren, a novi, po imenu Palacio de Sal, u kojem smo imali priliku boraviti, izgrađen je 2007. na istočnom rubu Salara.

Hotel je konstruiran od preko milijun blokova soli od kojih je napravljeno apsolutno sve što se u njemu nalazi – podovi, zidovi, strop, kreveti, stolovi, prozori i sav ostali namještaj. Impresivna građevina očito je ponukala dovoljan broj ljudi da se lizanjem zidova pokuša uvjeriti u prirodu građevinskog materijala, pa u hotelu postoji i upozorenje da je zabranjeno lizati zidove zbog opasnosti od oštećenja.

 

Sat smo navili da nas probudi rano, barem sat vremena prije izlaska sunca, jer smo zoru htjeli dočekati vani, u tišini bijelog prostranstva. Doručkovali smo na brzinu, utovarili stvari na krov terenca i odvezli se u osamu bijele pustinje. Svijetlo je polako postajalo sve mekše, a naše dugačke sjene koje se pružale preko beskrajnog polja soli postajale su sve kraće kako se sunce počelo uzdizati nad Salarom. Dramatična jednostavnost ovog gotovo nestvarnog pejzaža oduzimala je dah. Gdje god smo se okrenuli, stotinama kilometara oko nas prostirala se ravna bijela površina natkrivena jednoličnim plavetnilom neba.

Prema legendi Aymara planine Tunupa, Kusku i Kusina, koje okružuju Salar, nekada su bili divovski ljudi. Tunupa se udala za Kuskua, ali Kusku je pobjegao od nje da bi bio s Kusinom. Tunupa, pogođena velikom tugom, neutješno je plakala dok je dojila njihovog sina, a njezine suze pomiješane s mlijekom stvorile su Salar. Mnogi autohtoni stanovnici ovog područja Tunpu slave kao sveto božanstvo i smatraju da bi se slana pustinja trebala zvati Salar de Tunupa, a ne Salar de Uyuni.

Bolivijski Salar de Uyuni smatra se jednim od najekstremnijih i najzanimljivijih prirodnih fenomena na Zemlji. Prostire se na više od 12000 četvornih kilometara Altiplana, što ga čini najvećom slanom pustinjom na svijetu, nastalom isušivanjem prapovijesnih jezera. Pretpostavlja se da je salar star oko 40000 godina i da je formiran isparavanjem jezera Minchin, a u blizini su još uvijek ostala dva jezera Uru Uru i Poopó, te manja slana pustinja Coipasa. Tvrda kora soli, debela i po nekoliko metara, „prošivena“ je heksagonalnim uzorcima koje stvara sol lagano uzdignuta iznad tla, što pomalo podsjeća na jednodimenzionalnu pčelinju košnicu koja se po tlu prostire u beskraj.

Njušim li ja to tvoj komentar?