Turizam

Nekad najjeftiniji izvor srebra u svijetu, a danas odlična putnička destinacija

POTOSI DRUGI DIO

Potosi je glavni grad istoimene bolivijske pokrajine, osnovan u podnožju brda Potosi (Cerro de Potosi), kasnije poznatog i kao Bogato brdo (Cerro Rico). U pretkolonijalnom periodu Potosi je bio malo, izolirano selo, međutim sredinom 16. stoljeća Španjolci su otkrili da je brdo pod kojim leži naselje puno srebra.

Zapravo, bilo je to najveće nalazište srebra Novog Svijeta, koje je imalo ogroman utjecaj, ne samo na razvoj ovog dijela svijeta, već i na korjenite gospodarske promjene u Europi 16. Stoljeća. Zahvaljujući masovnom uvozu plemenitih metala iz Novog svijeta u Sevillu, španjolska valuta jačala je i širila se čitavom Europom što je carstvo učinilo izuzetno moćnim.

Utemeljen je 1545. godine kao rudarski grad, a uskoro je stvorio fantastično bogatstvo s posljedicom rasta stanovništva na nevjerojatnih 200.000 ljudi. Sjećanje na nekada veličanstveni, neopisivo bogati Potosi živi i danas u španjolskom izrazu koji je još uvijek u upotrebi: vale un Potosi, iliti „vrijedan kao Potosi“. Konkvistadori nikada nisu pronašli El Dorado, ali su zato iskopali toliko srebra da su u periodu od samo 70 godina usamljeno andsko selo pretvorili u četvrti po veličini grad u kršćanskom svijetu, koji je financirao stvaranje najnaprednijeg industrijskog kompleksa toga doba.

Bogata nalazišta srebra u kombinaciji s tehnološkim napretkom omogućili su vrlo niske troškove proizvodnje. Zapravo, španjolski kolonijalni rudnici u Južnoj Americi bili su najjeftiniji svjetski izvori srebra u tom vremenskom razdoblju. Dopuštajući privatnim poduzetnicima da otvaraju rudnike i ubirući visoke poreze na dobit, Španjolsko carstvo silno se obogatilo na plemenitim metalima, a posebno srebru iz Potosija, koje su oteli Indijancima.

“Za moćnog cara, za mudrog kralja, ova visoka planina srebra mogla bi osvojiti svijet” stoji ugravirano na ukrasnom štitu koji je španjolski kralj Filipe II. 1561. godine poslao kao poklon gradu Potosí. Na vrhuncu razvoja, u ranom 17. Stoljeću, u Potosiju je živjelo oko 160.000 Peruanaca, afričkih robova i španjolskih doseljenika koji su radili u rudnicima oko grada. Bilo je to stanovništvo veća od Londona, Milana ili Seville u to vrijeme.

U namjeri da što prije i što brže iskoriste prirodna bogatstva ovog područja španjolski kolonizatori zauzeli su domove lokalnog stanovništva, napustili tipičnu kolonijalnu mrežu ulica gdje je uskoro izrastao kaos improviziranih, neusklađenih objekata, od ekstravagantnih vila do raspadnutih straćara, a između kockarnice, kazališta, obrtničke radionice i crkve.

Bogatstvo i misterij Potosija privukli su mnoge umjetnike, znanstvenike, svećenike, prostitutke i trgovce koji su ovdje, visoko u Andama, vidjeli priliku za razvoj svojih poslova. Na gradskom grbu, sasvim prikladno, stajao je natpis : “Ja sam bogati Potosí, blago svijeta, kralj svih planina i zavist kraljeva”, a srebro koje je teklo iz okolnih planina omogućilo je Španjolskoj da postane svjetska velesila tog vremena.

Njušim li ja to tvoj komentar?