Turizam

Puni naziv grada nosi značenje “Naša Gospa od mira”

LA PAZ ČETVRTI DIO

La Paz su osnovali 1548. godine španjolski kolonijalisti, na čelu s kapetanom Alonzom de Mendozom, najprije na mjestu na kojem je već ranije bilo domorodačko, indijansko naselje po imenu Laja, a to se naselje tako se zove i dan danas. Nekadašnju, na silu otetu zemlju Inka, Španjolski kralj Charles V prepustio je kontroli Pedra de la Gasce, koji je potom naredio Mendozi da osnuje novi grad koji će obilježiti kraj civilnih ratova u Peruu.

Puni naziv grada bio je izvorno Nuestra Señora de La Paz, što u prijevodu znači Naša Gospa od mira. Ime koje zaziva Gospu od mira nije slučajno, odabrano je da bi obilježilo primirje nakon pobune Gonzala Pizarroa protiv Blasca Núñeza Vele, prvog vicera Perua, četiri godine ranije. Grad je kasnije preseljen tamo gdje je i danas, u dolinu Chuquiago Marka koju su naseljavale zajednice Aymara rudara.

Španjolci su, po već ustaljenoj matrici, oteli rudnike i zlato koje je pripadalo Indijancima, a kapetan Mendoza bio je postavljen kao prvi gradonačelnik La Paza. Osvajači su autohtonim narodima koje su tamo zatekli nametnuli svoju kulturu i vjeru – kršćanstvo – a s obzirom na to da su kolonizatori pretežno bili muškarci danas je u La Pazu brojna mestizo populacija.

Da je osnivanje La Paza bilo utemeljeno na bilo čemu drugom osim iskapanju zlata, njegov položaj u dubinama hrapavog kanjona ne bi mu obećavao baš svijetlu budućnost. Međutim, lokacija je ipak imala povoljne aspekte: naime, grad se nalazio na glavnoj trgovačkoj ruti između Lime i Potosija, što je značilo da je veliki dio srebra iz Potosija koje je putovalo prema pacifičkim lukama prolazio  kroz La Paz. Upravo je ta okolnost gradu donijela prosperitet i onda kada zlata u njegovim rudnicima više nije bilo.

Kada je godine 1549. Juanu Gutierrezi Paniagui zapovjeđeno da izradi urbanistički plan koji bi odredio mjesta za javna područja, trgove, službene zgrade i katedralu, La Plaza de los Españoles – trg koji je danas poznat kao Plaza Murillo – izabran je kao mjesto za vladine zgrade i Metropolitansku katedralu.

Došetale smo do Plaze Murillo nakon što smo pola sata promatrale prosvjede na Plazi Mayor. Ta dva trga sasvim su različita: njihova funkcija, estetika i atmosfera ukazuju na dva različita svijeta. Svijet moći i svijet onih koji se protiv te moću bune. Plaza Murillo dom je gradske katedrale, predsjedničke palače i nacionalnog kongresa i radi se o neupitno, u konvencionalnom smislu, najljepšem gradskom trgu. Plato trga obrubljuju raskošne kolonijalne zgrade sagrađene u 16. stoljeću, a u kolonijalnom periodu trg je nosio omiljeno ime trgova u mnogim južnoameričkim gradovima – Plaza de Armas.

Nakon stjecanja neovisnosti dobio je ime Plaza 16 de Julio i na kraju prema, za tu neovisnost jednom od najzaslužnijih ljudi – Pedru Murillu. I ovaj se trg, poput „glavnog trga“ koristi za razne proteste i demonstracije, ali uočljivo prisustvo vojske odnosi se na čuvanje vladinih institucija, barem sam tako pretpostavila, a ne na očekivanje nekih akutnih nereda. Na platou trga poredali su se prodavači svega i svačega, od sladoledara do čistača cipela, a turisti se uglavnom zabavljaju gledajući more golubova kako slijeću ljudima na glave i ruke. Sjele smo na stepenice i na mekom, ugodnom suncu popile svježe iscijeđen sok od naranče.

Njušim li ja to tvoj komentar?