Turizam

Prednosti smještaja na 13. katu s pogledom na Altipanu

LA PAZ DRUGI DIO

Bilo je nešto sitno poslije podne kad nas je žuti taksi iskrcao negdje u širem centru La Paza, ispred visokog, dijelom ostakljenog nebodera. Neboder je bio moderan i u modernom dijelu grada, ali ne sasvim nov. Nov je bio prije možda desetak, petnaest godina kada se, pretpostavljam, ovaj dio grada počeo dizati u visinu. Stajao je odmah uz široku ulicu koja se činila kao jedna od onih glavnih, koje služe kao orijentir i onima koji poznaju grad i onima koji se po njemu gube.

Široka, bučna avenija, puna ljudi i automobila koji su se u kolonama slijevali u dva suprotna smjera, činila mi se poput dvije mehaničke zmije, koje polako gmižu zajedno, ali se nikad ne dodiruju. Dan je bio sunčan i bistar, a svijetlo prodorno i oštro, kako i doliči impozantnoj visini na kojoj smo se nalazili. Popeli smo se nešto ranije tog mjeseca i visočije, u Potosiju iznad četiri, a na putovanju kroz središnje Ande i do pet tisuća metara, ali La Paz je ipak velegrad, osjećaj je jednostavno drugačiji.

U kanjonu koji je izdubila rijeka Choqueyapu, poznatija kao Rio de la Paz, smjestio se grad na visini od prosječno 3650 m, s varijacijama u visinskim razinama od gotovo pola kilometra. Osim što se nenaviknuto tijelo značajno brže umara, šokirano nedostatkom količine kisika s kojim uobičajno raspolaže, (a ako još uz to i pušite, problemi se usložnjavaju), ono što sam relativno brzo primijetila, kako smo se više od mjesec dana gradacijski uspinjali sve visočije, razlika je u percepciji svjetlosti. Na visini svijetlo je intenzivnije, ponekad toliko da bode oči koje ponekad zasuze, i iako se par tisuća metara i ne čini kao neka osobita razlika kada se mjeri udaljenost do sunca, ipak veća blizina  ne ostaje nezamijećena. Osim što su taj prirodni fenomen osjetile moje oči, dokaz za isto pronašla sam gledajući fotografije koje sam snimala na velikim visinama. Snimate li za sunčanog dana s istim postavkama ekspozicije na par stotina metara iznad mora i na 4000 metara nećete dobiti isti rezultat. Opasnost da fotografije, u potonjem slučaju, budu preeksponirane, bit će znatno veća. Shvatila sam to na vrijeme pa sam počela obraćati pažnju i drugačije koristiti fotoaparat.

Kada smo par dana prije nego smo stigle u La Paz preko interneta rezervirale sobu u hostelu, nismo znale da se nalazi u stanu, pa tako nismo znale ni za neboder. Iznenadilo nas je to, ali nam se svidjelo. Pritisnula sam tipku portafona na kojoj je pisalo ime hostela i nakon čega smo se liftom popele na 13. kat. Dočekao nas je mladić u ranim dvadesetima, ljubazan i profesionalan i pokazao nam našu sobu koja se nalazila u ogromnom stanu koji se, osim zajedničkih prostora, sastojao još od tri ili četiri spavaće sobe. Odveo nas je u kuhinju i veliki dnevni boravak u kojima u tom trenutku nije bilo nikoga i rekao da osoblje hostela dolazi jednom dnevno da počisti, ali nisu uvijek tu. Dobili smo broj telefona u slučaju da bilo što trebamo, ključ od stana i od naše sobe, a nakon kratke primopredaje mladić je vrlo brzo nestao iz stana.

Smještaj nam je sasvim odgovarao, bile smo više nego zadovoljne. Soba je bila poput hotelske, relativno čista i nova, što je premija kada putuješ s jako malo novca. Bila je to „najluksuznija“ spavaonica u kojoj smo do sada spavale, a s obzirom na to i jako jeftina. U Boliviji se generalno može putovati s malo novaca, a onda se jako obraduješ kad za to malo dobiješ puno više nego na mnogim drugim mjestima. Sobica je imala jedan gotovo sasvim ostakljeni zid, a s te visine pogled je bio fascinantan i to je bio njen najjači adut. Pred nama su se u daljinu prostirala crvena naselja pod jugoistočnim obzorom La Paza, a pogled se na kraju sudarao s divovskim planinama Altiplana. S visine od gotovo 6500 metara, kroz na dodir gotovo vrelo staklo, gledala nas je čudesna, hladna, planina Illimani. Prekrivena snijegom i ledom, njena četiri vrha, kao četiri brata, gotovo  identična, ali s malom razlikom u visini, čuvaju La Paz koji im za uzvrat poklanja pjesme: “¡Illimani, Illimani, centinela tú eres de La Paz! ¡Illimani, Illimani, patrimonio eres de Bolivia!”

Njušim li ja to tvoj komentar?