Kako uštedjeti od 50 do 80% energije u vlastitom domu?

Energija za grijanje i hlađenje čini oko 70% energije koja se potroši u “tipičnom” stanu. Ekološka svijest i potreba za što većim smanjenjem emisije štetnih plinova u atmosferi rezultira sve većom izgradnjom niskoenergetskih kuća i stanova, odnosno onih koji za razliku od običnih, imaju manju potrošnju energije. Kako bi neka kuća bila niskoenergetska, prema hrvatskim standardima ne bi smjela trošiti više od 30 kWh/m² godišnje. Iako je gradnja ovih kuća u startu nešto skuplja (oko 10 do 20%), u konačnici se ostvaruje energetska ušteda od 50 do 80% – i to jako brzo! Prednosti za vlasnike takvih nekretnina su jasne: plaćaju manje za grijanje, a njihov dom je udobniji za život.  

Na što treba obratiti pažnju?

Već u samom procesu gradnje takvih kuća i stanova trebalo bi voditi računa o rasporedu soba, kvalitetnoj stolariji, određenoj debljini zidova te, naravno, adekvatnom, sofisticiranom sustavu hlađenja i grijanja, koji bi – da bi stvar bila idealna! – trebao stvarati energiju iz obnovljivih izvora. Dakle, dizalice topline koje koriste energiju iz zemlje, podzemnih voda ili zraka, ili već dugo popularni solarni paneli, sve češće postaju standard u gradnji. Ako, pak, ne krećete “od nule”, nego njuškate po oglasnicima u potrazi za kupnjom niskoenergetske kuće ili stana, dobro je znati što svaka niskoenergetska nekretnina mora imati kako bi toplinski gubici u njoj bili manji. 

Primjerice, ako je moguće, birajte orijentaciju prema jugu (jer će tako stan ili kuća primati više sunčeve energije) ili svjetliju fasadu s reflektirajućom površinom. Za prozore se preporučuje da su napravljeni od s troslojnim staklom, kvalitetnim okvirima i Low-E premazom. Ti su prozori u odnosu na obično IZO staklo skuplji 20%, ali su im toplinski gubici za 50% manji. U niskoenergetskim kućama i stanovima nema toplinskih mostova, odnosno temperatura se ravnomjerno raspoređuje po cijelom prostoru bez gubitaka. Visokokvalitetnu izolaciju i učinkovite građevinske elemente ne trebamo ni spominjati – to je standard koji se podrazumijeva.  

Pasivne kuće 

Kao ekstremna verzija niskoenergetskih kuća, tj. onih u kojima više nije potreban čak ni poseban sustav razvoda topline zbog izvrsne toplinske zaštite, sve su zastupljenije tzv. pasivne kuće. One troše samo 15 kWh/m² godišnje. U svakoj pasivnoj kući jako je važan sustav ventilacije s rekuperacijom zraka. OK, laiku nije baš jasno o čemu se tu radi, no dovoljno je znati da se svježi zrak stalno dovodi u prostor, a ustajali izbacuje. Prije nego što dođe u prostoriju, svježi zrak prolazi kroz filtere gdje se grije ili hladi, dok se istodobno i do 95% topline uzima iz odlaznog zraka. Pojednostavljeno rečeno, to vam je nešto poput fotosinteze, samo u građevinama, koja osigurava uvijek svjež i ugodan zrak. Uz, naravno, nultu emisiju ugljika. 

Prednosti niskoenergetske gradnje 

Inače, posljednje vrijeme svjedoci smo promjene trendova u građevini. Cigla više nije “Sveti gral”; sve više ljudi bira montažnu, niskoenergetsku gradnju. Prednosti su brojne, a financijska isplativost i energetska učinkovitost neke su od ključnih. Nadalje, za razliku od klasičnih kuća, čija gradnja može potrajati i do godinu dana, u montažnu niskoenergetsku kuću možete useliti već nakon nekoliko mjeseci.  

U odnosu na klasične, montažne kuće često su projektirane s boljom izolacijom, održivijim, tj. energetsko efikasnim materijalima i naprednim sustavima grijanja, hlađenja i ventilacije. Čak i sama gradnja tih kuća odvija se uz manje građevinskog otpada i manje potrošnje vode, što nije zanemarivo onima koji “razmišljaju zeleno”.  

Niskoenergetska gradnja kod nas zasigurno još nije standard, ali je sve više “zelenih” nekretnina u ponudi i sve više kupaca koji ih traže. Energijom koja se danas troši za zagrijavanje prosječne kuće u Hrvatskoj možemo zagrijati 3-4 niskoenergetske kuće ili 8-10 pasivnih kuća. U Hrvatskoj, nažalost, čak 85% već izgrađenih obiteljskih kuća ne zadovoljava niti minimalne kriterije energetske učinkovitosti, na koje se Hrvatska obvezala prema Europskoj uniji. Poticaji postoje, primjerice za postavljanje solarnih panela ili obnovu fasade, a raste i ponuda novih niskoenergetskih nekretnina, kao i svijest kupaca o održivom življenju, što svakako otvara nadu u zelenu budućnost. 

Kako svoju postojeću nekretninu prenamijeniti u niskoenergetsku? 

Iako su niskoenergetske kuće najčešće povezane s novogradnjom i montažnim rješenjima, dobra je vijest da i postojeće nekretnine mogu značajno poboljšati svoju energetsku učinkovitost – uz relativno dostupne zahvate i uz povrat uloženih sredstava kroz uštede na režijama. 

Najveći toplinski gubici u starijim kućama događaju se kroz: neizolirane zidove i krovove, stare prozore i vrata, podove iznad negrijanih prostora (poput podruma). 

Zato je prvi i najvažniji korak temeljita toplinska izolacija: vanjskih zidova (npr. 12–15 cm kamene vune ili stiropora), tavana i krovišta, podruma ili temelja, gdje je moguće. 

Stara drvena stolarija ne može konkurirati današnjim standardima. Investicija u: prozore s troslojnim staklom i Low-E premazom, dobro brtvljena ulazna vrata, može smanjiti toplinske gubitke i do 50%. 

Zamjena starih kotlova i klima uređaja novim sustavima: dizalicama topline (zrak-voda ili zemlja-voda), kondenzacijskim bojlerima, podnim grijanjem ili inverterskim klima uređajima A+++ klase daje uštedu i dodatnu udobnost. Uz to, pametni termostati i zonirano grijanje mogu dodatno optimizirati potrošnju. 

Instalacija sustava za ventilaciju s povratom topline omogućava konstantan dotok svježeg zraka bez gubitka energije. Iako zahtijeva veći građevinski zahvat, idealno je rješenje pri većim renovacijama. 

Ako imate prostor i mogućnosti solarni paneli za električnu energiju (fotonaponski) i solarni kolektori za grijanje vode mogu vas približiti energetskoj neovisnosti. Postoje i državni i lokalni poticaji koji ovu investiciju čine još pristupačnijom. 

Piše: Njuškalo