Njuškalo blog Turizam

Zloglasni Pablo Escobar ovdje je vodio narko klan

MEDELLIN ČETVRTI DIO

Iako već neko vrijeme relativno siguran i po mnogo čemu prosperitetan grad, donedavna teška i krvava prošlost Medellina još uvijek snažno odjekuje na sam spomen Kolumbije. Ne samo kao sječanje već i kao odjek stvarnosti njegova prošlost još je uvijek gusto utkana u sadašnjost, a ni budućnost je se neće baš tako lako i brzo otarasiti.

Čak i inače slabo upućeni u društveno-političke prilike zemalja Latinske Amerike vrlo vjerojatno znaju za okrutna suparništva kolumbijskih narko kartela i zloglasnog Pabla Escobara koji je, od sredine sedamdesetih pa do 1993. kada je ubijen, vodio čuveni Medellinski klan i krojio sudbinu ne samo ovog grada već čitave Kolumbije. Bez obzira na sve dobro što se ovom gradu u međuvremenu dogodilo taj pečat koji nosi još će, na žalost, dugo vremena biti prva asocijacija na ovo mjesto.

Priča o Medellinu zapravo je priča o eskalaciji burnih političkih zbivanja u Kolumbiji zadnjih sedamdesetak godina, koja su pak, ako pogledamo dalje u prošlost, samorazumljivi nastavak kulture nasilja naslijeđene još od kolonijalnih vremena i pokolja španjolskih konkvistadora. Nakon što je u 19. stoljeću Kolumbija proglasila neovisnost, do 1948. na vlasti su se izmjenjivale konzervativna i liberalna politička opcija, međutim te godine dogodit će se ubojstvo koje će zauvijek promijeniti ovu zemlju uvodeći je u mračno, nasilno razdoblje kompliciranog građanskog rata.

Predsjedničkog kandidata liberalne opcije Jorgea Eliecera Gaitana ubio je Juan Roa Sierra koji je odmah nakon atentata smaknut na ulici, međutim, bilo je jasno da se ne radi o usamljenom luđaku, već o političkom ubojstvu naručenom od strane konzervativaca. U ruralnim krajevima Kolumbije okrutni politički obračuni izmakli su kontroli i pretvorili se u rat gerilskih i paravojnih postrojbi.

Zemljoradnici i seljaci potjerani ratom slili su se u Medellin u ogromnom broju i nastanili brdovite obronke koji su uskoro postali slamovi u kojima i danas mnogi žive u neljudskim uvjetima. Intenzivna migracija stanovništva koja je trajala godinama Medellinu je s jedne strane omogućila radnu snagu i razvoj, međutim negativna bilanca novonastalih okolnosti očitovala se u sve većoj nezaposlenosti, nedostatku infrastrukture u siromašnim dijelovima grada, nasilju i gubitku nade u izgradnju transportne mreže o kojoj je Medellin dugo sanjao.

Njušim li ja to tvoj komentar?