Njuškalo blog Turizam

Oslo je stvoren za ljubitelje kulture, gastronomije i opuštenog životnog stila

NA VRHU VELIKOG FJORDA

Skandinavske zemlje po mnogo čemu predstavljaju drugi svemir u usporedbi s ostatkom svijeta. Bogate, razvijene i napredne, bave se pitanjima i problemima koji, pogotovo u ovom našem dijelu Europe, neće doći na tapet još nekih dvjestotinjak godina, ako i tada. Nije da u Skandinaviji nema baš nikakvih problema, ali oni se iz perspektive kaljuže u kojoj mi živimo čine gotovo smiješnima, na razini ironije, naravno. Nema kod njih ustaša i partizana, nema nezaposlenosti, razina korupcije je zanemarivo niska, ljudska prava su na zavidnoj razini, a socijalna država funkcionira kao nigdje na kugli zemaljskoj. To je taj takozvani kapitalizam s ljudskim licem o kojem mi  samo sanjati možemo, a i taj naš noćni, nesvjesni optimizam nade sve više liči na subverzivni čin ili možda ludilo naivaca, a sve manje čak i na slamku za koju se moguće uhvatiti. Al no dobro, tako nam je kako nam je, možda i mi štogod naučimo u stoljećima koja dolaze.

Od svih tih zemalja sjevera, hiljade svjetlosnih godina udaljenih od naših životnih preokupacija, Norveška, bivajući zemljom s najvišim standardom na svijetu, predstavlja najudaljeniju referentnu točku. Pronalazak nafte i zemljinog plina u teritorijalnim vodama ranih šezdesetih godina potpuno je promijenio ekonomsku sliku zemlje, uslijed čega je postala jedna od najbogatijih i najrazvijenijih država svijeta. Danas joj je glavna preokupacija pitanje kako zadržati najveći osobni standard u Europi i što činiti kada se iscrpe rezerve prirodnih energenata, a puno se razgovara i čini kada je u pitanju ekologija i održivi razvoj u svim društvenim sferama. Sweet pain rekli bi Englezi. Ne treba ni reći da su im plaće ogromne pa tako i kupovna moć, što naravno turistima koji dolaze iz manje razvijenih zemalja poput naše može predstavljati problem.

Oslo je skup grad. Izuzetno skup. Ako odlučite na brzinu, usput, prigristi Big Mac, u Norveškoj metropoli platit će te ga oko 50 kuna – najviše na svijetu. Jeftin obrok brze hrane koštat će vas između 85 i 100 kuna, a ako sjednete u restoran niže srednje kategorije potrošit će te u prosjeku 200 kuna po obroku. Mnogi restorani nude menue koji koštaju između 700 i 2000 kuna, a za čašu piva od 3 ili 5 deci treba izdvojiti između 60 i 80 kuna. Kad smo već kod hrane treba reći kako, za narod s tako malim brojem stanovnika, Norveška ima iznenađujući broj kuhara svjetske klase, uključujući i četiri Bocuse d’ Or zlatne medalje. Statholdergaarden, Eik i Maaemo spadaju među najbolje restorane svijeta, a potonji je jedini nordijski restoran koji je dobio dvije Michelinove zvjezdice u prvom pokušaju. To su naravno ozbiljne stvari, za ozbiljno duboke džepove, međutim, nemojte da vas obeshrabri eventualna nemogućnost da jedete u takvom restoranu ili čak nekom najjeftinijem. Ja sam sedam dana jela sendviče i pila vodu i ništa mi nije falilo. Oslo je uistinu predivan i poseban grad i zaslužuje, ako je potrebno, spuštanje prehrambenih i ostalih potrošačkih kriterija da bi ga se upoznalo kako treba. A ono, po meni, najljepše u tom gradu, potpuno je besplatno.

Oslo leži na vrhu velikog fjorda i okružen je planinama, jezerima i šumama, a gradu pripada i oko 40 otoka, omiljenih odmarališta lokalnog stanovništva. Ova uistinu neobična i magično lijepa scenografija sama je po sebi dovoljan  razlog za posjet ovom gradu. Zime su u Oslu duge i hladne, ali kada se jednom pojavi sunce većina lokalaca bježi na otoke do kojih se iz grada može lako doći trajektima koje voze non-stop. Međutim, ima i onih koji hitaju u planine. Iako možda zvuči čudno, zima bi mogla biti idealno vrijeme za posjet Oslu, posebno za one koji vole snježne sportove. U metrou će te vidjeti jako puno ljudi koji nose skije i snowboardove jer vas za 20 minuta brza podzemna željeznica doveze do Nordmarka, prekrasne šume koja nudi kilometre i kilometre skijaških i pješačkih staza u mirnom, idiličnom okruženju. U šumama oko Osla mnogi Norvežani imaju svoje kolibe u koje odlaze vikendom. Međutim ono što ih razlikuje od svih ostalih vikendica svijeta je to što su uglavnom otključane. Ali to nije sve. Ne samo da su otključane, već se podrazumijeva da bilo tko tko se nađe u šumi, a treba mu sklonište ili hrana (koja se ostavlja u kućama), u njih može ući i poslužiti se čime već treba. Kultura solidarnosti i povjerenja u nordijskim društvima, što se posebno odnosi na Norvešku, definitivno je science fiction, ne samo za nas već i za dobar dio ostatka svijeta. U Oslu su gotovo svi stanovi otključani, a to se odnosi i na automobile. Zadnje godine opće nesigurnosti u Europi, na žalost, polako nagrizaju i tu zaista neobičnu manifestaciju povjerenja i otvorenosti, međutim ukorijenjenost takvih običaja još uvijek je vrlo jaka. Ako stanar i želi zaključati vrata svog stana, učinit će to najčešće skrivajući se, da ga drugi susjedi ne vide. Iskazati nepovjerenje smatra se sramotnim i uvredljivim činom.

U središtu Osla naći će te više od 50 muzeja i galerija, uključujući i one posvećene magiji, glazbi, medicini i vojsci. Možda ih nećete baš sve uspjeti obići, a ja bi vam preporučila dva koja su me se posebno dojmila.  U muzeju Vikingskipshuset, sigurno će te se sjajno zabaviti razgledavajući obnovljene, tisuću godina stare vikinške brodove, a Muzej Edvarda Muncha za mene je bio posebno iznenađenje. Ako volite umjetnost, a ne poznajete Munchove radove, osim njegovog čuvenog „Vriska“, otiđite obavezno jer će te otkriti genija čudesne inspiracije.

A u Oslu će vas umjetnost zateći i tamo gdje je možda i ne očekujete. Frogrner park jedan je od najzanimljivijih zelenih javnih površina na svijetu, jer u njemu možete tražiti hlad u sjeni koju bacaju 212 brončanih i granitnih skulptura norveškog kipara Gustava Vigelanda. Svi su ovi kipovi, po uzoru valjda na one antičke, kao od majke rođeni, pa je park još poznat i kao „park golih skulptura“. Obavezno prošetajte parkom i noću, jer je, kao i ostatak grada, savršeno siguran i prekrasno osvijetljen u mraku.

Njušim li ja to tvoj komentar?