Turizam

Bukurešt će vas šarmirati autentičnim balkanskim štihom

SRETNI GRAD

Prema jednoj od mnogih legendi o nastanku grada, Bukurešt je osnovao pastir po imenu Bucur. Na rumunjskom Bucurie označava radost, dok je Bucur relativno često i rašireno prezime, a u etimološkom smislu pojam Bucur znači "Ti si sretan". Po drugoj legendi, getski kralj Dromichaites osnovao je na mjestu današnjeg Bukurešta grad sreće, a moguće je naći i podatke koji sugeriraju da ga je utemeljio vlaški knez Dracula.

Ima radosti u Bukureštu, u to nema sumnje, ali ima i mnogo tuge i jada. Sudaraju se u njemu na očigled sviju svjetovi sumornog, teškog, beznadnog siromaštva s bešćutnim kapitalističkim progresom dostupnim samo nekolicini. Tipična je to tranzicijska priča, i nama ovdje vrlo dobro poznata, međutim kontrasti tog jaza ni u jednoj se drugoj istočnoeuropskoj metropoli ne vide golim okom baš tako jasno i često kao u Bukureštu. Starice koje od jutra do mraka prodaju rukotvorine u sjeni bliještećih reklamnih panoa, i djeca, često siročad bez roditelja, koja spavaju u pljesnivim kartonskim kutijama preko puta srebrnih Mercedesa – ovakve i slične scene u glavnom Rumunjskom gradu dio su svakodnevice i pred njima, čak i da hoćete, ne možete zatvoriti oči. Viđala sam slična ili čak i gora siromaštva diljem Latinske Amerike, ali u Europi nigdje ne. Jedan dio turista vjerojatno ne želi biti izložen takvim slikama, međutim čak i ako ste jedni od onih koji na godišnjim odmorima izbjegavaju stvarnost, ovdje će vas neizbježno zateći i njeno lice i njeno naličje.

Ali ono čega će te zasigurno vidjeti više, a čemu nećete moći a da se ne divite, brojna su lijepa i ugodna lica Bukurešta zbog kojih sam se, čim sam ga napustila, poželjela vratiti opet. Kozmopolitska visoka kultura i dominirajući francuski utjecaj na arhitekturu, dao mu je nadimak Micul Paris iliti “Mali Pariz”, a neki ga još nazivaju i Balkanskim Parizom. Veliki dio centra grada izgradili su talijanski i francuski arhitekti, a rumunjski graditelji nakon njih razvili su stil sličan francuskom. Razlog tomu je što se većina imućnijih Rumunja prije dolaska komunizma školovala u Francuskoj. Stroga komunistička stambena arhitektura, logično, dominira većinom kvartova van centra, al zbog te se okolnosti u svakom kutku istočne Europe nekako uvijek možete osjetiti kao kod kuće. Tijekom vladavine rumunjskog diktatora Ceaușescua, povijesna jezgra Bukurešta u dobroj je mjeri uništena da bi se napravilo mjesta za monumentalne građevine u stilu staljinističkog klasicizma. Uz brojne znamenitosti i spomenike, jedan od najpoznatijih je „Palača parlamenta“, grandiozni diktatorov projekt izgrađen početkom osamdesetih. Ta je zgrada druga najveća na svijetu, odmah iza američkog Pentagona. Ceausescu je htio nadmašiti Pariz, pa je aleja koja vodi prema ovoj zgradi široka 71 metar, a dugačka čak 3 i pol kilometra. Megalomanija je bila njegov moto, u to nema sumnje i za mnoge je starije stanovnike Bukurešta njena manifestacija još uvijek posjetnik na teška vremena.

Bukurešt je, primijetit će te odmah, potpuno ravan grad, bez ijednog brda. Ono što mi se jako svidjelo količina je parkova i urbanih oaza u kojima možete uživati odmarajući se od užurbanih centralnih ulica. Kroz grad vijuga rijeka Dambovica, uz čiji su tok formirana mnoga izletnička i piknik mjesta. Povremena riječna proširenja stvaraju vodene površine nalik malim gradskim jezerima. Tijekom vikenda ti su parkovi prepuni ljudi i zapravo su odlična mjesta za upoznavanje ljubaznih lokalca koji vas kroz priču mogu malo više približiti kulturi života ovog grada. Dambovica i zelene površine na najljepši mogući način prkose ogromnim blokovima betona koji su zadnjih tridesetak godina besplanski razbacani po gotovo svim dijelovima Bukurešta.

Turistički najatraktivniji centar grada nije nepregledan i može se laganim hodom obići za sat, dva. Nalazi se odmah uz kanal i u potpunosti je pretvoren u pješačku zonu. Stari grad pretrpan je ugostiteljskim objektima. Gotovo da nema niti jedne prodavaonice hrane, trafike ili butika, a ako ih je i bilo ugušeni su u moru kafića i restorana iz kojih najčešće dopire miris roštilja. Sve to pomalo podsjeća na neku jeftinu provincijsku promenadu, međutim definitivno ima šarm autentičnog balkanskog štiha, pogotovo, vjerujem, za turiste koji dolaze iz zapadnih zemalja. Za njih je to egzotika kao za nas recimo kulture Azije. Ali Bukurešt je velik i razvijen grad koji zaista nudi baš sve za svačiji ukus. Elitni restorani, kazališta, vrhunske galerije i underground klubovi dio su njegove turističke ponude koja, sigurna sam, može zadovoljiti baš svakoga tko mu da šansu, a moja je preporuka da to svakako napravite!

Njušim li ja to tvoj komentar?