Njuškalo blog Turizam

Uspijete li ovdje napraviti ‘nešto’, onda to ‘nešto’ zaista i vrijedi

NEW YORK DRUGI DIO

Imao je doduše New York u svojoj daljoj i bližoj prošlosti i jako teških dana u kojima budućnost nije izgledala sasvim svijetlom i lakom. Otvaranje pukotina u naizgled neprobojnom oklopu u više je navrata, tijekom ne baš naročito duge povijesti, razotkrilo svu njegovu ranjivost. Strašni rasni nemiri 1863., s mnogo žrtava, posljedično uzrokovani pobunom protiv prisilnog slanja muškaraca u Američki civilni rat; pad burze 1929. na „crni petak“ sa svim svojim lokalnim i globalnim posljedicama; repriza sličnog scenarija 2008.; i naravno, rušenje Blizanaca 9.11.2001. kao do danas nezapamćena trauma i za grad i za cijelu naciju.

Međutim, New York uvijek iznova preživljava i nastavlja rasti, a više je nego očito da se s njegovim traumama ostatak svijeta nosi teže i duže nego on sam, jer nevolja koja zadesi New York, zadesila je čitav planet i to često u znatno pogubnijem obliku. Koncentracija moći, novca i utjecaja, te neutaživa glad da se bude prvi, najbolji i nesavladiv, omogućava mu, ne samo sušti opstanak, već neiscrpan bazen energije koja stalno gura kotač naprijed, u nezaustavljivoj promjeni i prilagodbi novim okolnostima. Utjecaj ovog metropolisa – čudesnog, globalnog grada moći – na trgovinu, financije, medije, umjetnost, modu, znanost, tehnologiju, obrazovanje i svijet zabave enorman je, i bez obzira na galopirajući razvoj nekih drugih svjetskih centara, Gotham City u toj utrci ostaje nedostižan takmac, uvijek prvi na cilju, uvijek najbolji.

Ta silovita energija kompeticije i želje za uspjehom, energija izuzetno brzog i često napornog života osjeti se čim se kroči nogom na Manhattan. Rijeke ljudi nose vas ulicama i avenijama, svi se kreću kao da imaju neki važan cilj pred sobom – nema lutanja ni zastajkivanja, nema s noge na nogu, zna se točno gdje se ide i to po mogućnosti najkraćim mogućim putem, doslovno i metaforički. Nema chillanja na Manhattnu, nema „pomalo“, nema terasa kafića na ulicama, mada je klima pogodna za sjedenje vani – rijetka je to pojava.

Kava se najčešće zgrabi u cafe baru ili Starbucksu, u, za naše pojmove, zastrašujeće velikim papirnatim šalicama, i pije se u trku, na pješačkim zebrama, na putu za negdje. Ima jedna fraza koju Njujorčani često koriste da opišu svoj ubitačno brz tempo života – New York Minute. Ta fraza označava nešto što se zbiva iznimno brzo, kao treptaj oka, a navodno dolazi izvorno od referiranja na vrijeme koje prođe između trenutka kada semafor pokaže zeleno i momenta kad vozač iza vas sjedne na trubu.

8,2 milijuna duša, na asfaltnoj džungli u kojoj nikad nema mira, bori se za opstanak u vjerojatno najkompetitivnijem i po mnogo čemu najraznovrsnijem urbanom prostoru na Zemlji. Uspijete li u ovom gradu napraviti „nešto“, to onda zaista „nešto“ i vrijedi. Ovo je poznati klišej, al bez sumnje s jakim uporištem u stvarnosti. New York utjelovljuje priču o Američkom snu, u koji, bez obzira na postupno urušavanje te iluzije kroz zadnja tri desetljeća, mnogi još uvijek vjeruju. Taj san više ne izgleda tako blještavo kao što je izgledao sedamdesetih, ali još uvijek isijava više nade od onog što sve brojniji imigranti ostavljaju iza sebe u Dominikanskoj republici, Kini, Meksiku, Ekvadoru, Haitiju ili Trinidadu.

Prijatelji koje sam došla posjetiti u New York ovdje su već dvije i pol godine, i za to vrijeme, kažu, nisu još upoznali niti jednu osobu koja je ovdje rođena. Broj došljaka u ovom trenutku čini već skoro 40 posto stanovništva, i to s tendencijom rasta, a u gradu se govori više od 800 različitih jezika. Kakva će biti buduća, ionako već sve restriktivnija imigracijska politika SAD-a, tek treba vidjeti, ali s obzirom na činjenicu da su Novi Amsterdam, kako se New York prvotno zvao, osnovali i izgradili imigranti, a danas predstavljaju pokretačku snagu njegove ekonomije, teško da identitet Velike Jabuke kao naj multikulturalnijeg grada na svijetu išta može ugroziti.

Njušim li ja to tvoj komentar?