Turizam

“Ovaj park pripada ljudima Kolumbije. Neki su već mrtvi. Neki od nas još su živi. Ali većina se još nije rodila”

NACIONALNI PARK TAYRONA

Nacionalni park Tayrona, pred čijim ulazom stoji poetični natpis o bezvremenskoj vrijednosti koju predstavlja za narod Kolumbije, osnovan je 1964. godine, a nalazi se na Karipskoj obali na sjeveru zemlje, samo 34 km od starog, kolonijalnog grada Santa Marta. Ovaj čudesni nacionalni park ne pretstavlja samo nemjerljivi prirodni značaj ovog područja, već i kulturno blago države koja ga s velikom pažnjom čuva.

Nekada davno, male grupe lovaca i skupljača naseljavale su područje, a tijekom šestog i sedmog stoljeća, i obalu i planinski predjel naselili su pripadnici poznatog plemena Tayrona, po kojima je park kasnije dobio ime. U parku postoje vrijedna arheološka nalazišta koja govore o njihvoj kulturi i životu. A njihova kultura i način života u mnogim elementima i dalje su prisutni jer ljudi plemena Koguis, njihovi izravni potomci, kao i još tri autohtone, indijanske skupine, još uvijek žive na ovim područjima, održavajući mnoge tradicije svojih predaka.

Park Tayrona izuzetno je bogat florom i faunom, jer se nalazi unutar područja dva ekosustava, između planine i mora, a biljni i životinjski svijet kojim vrvi, fascinantan je poklon majke prirode. Zadržite li se ovdje malo duže naići čete na barem neke od brojnih vrsta divljih životinja, poput karakterističnog crvenog drekavca i drugih majmuna, crvenih djetlića, iguane, raznih guštera predivnih boja, tropskih morskih životinja, tko se odluči na ronjenje i više od 400 vrsta ptica.

Orlove, kondore i papige svih boja i veličina ovdje uistinu nije teško opaziti. U tropskim šumama Tayrone žive i jaguari, ali njih je već malo teže susresti jer se drže dalje od ljudi i uglavnom love noću. Doduše, to i nije susret koji treba priželjkivati, barem ne u nekontroliranim uvjetima, pa je i jedna od mjera predostrožnosti zabrana kretanja po unutrašnjosti parka poslije 17h.

Fascinantni krajolici koji oduzimaju dah pretaču se iz pješčanih plaže duž obale na sjeveru u brdovite tropske prašume na južnim granicama parka. Zapadni dio suh je kao barut, optočen kaktusima razbacanim po svijetlo-smeđim uzvisinama. Središnji i istočni dijelovi parka puno su vlažniji i zeleniji, u velikoj mjeri pokriven džunglom. Ovdje treba paziti na zmije otrovnice jer se povremeno događaju nesretni slučajevi ugriza.

Bajkovite pješčane plaže, koje se prostiru u dubokim uvalama natkrivenim planinskom, tropskom vegetacijom, za mnoge posjetioce najveća su atrakcija parka i razlog zbog kojeg ovdje dolaze. I mi smo jako uživale odmarajući se pod kokosovim palmama nakon napornog višesatnog pješačenja, gledajući u beskraj karipskog plavetnila. Međutim, zbog izuzetno jakih i opasnih struja većina ih nije pogodna za kupanje, točnije, samo četiri od njih pedesetak imaju zastavicu koja ih kvalificira kao prikladne.

Ponešto zbog napada divljih životinja, a uglavnom zbog zavodljive i samo naizgled pitome ljepote bijelih plaža Tayrone, u ovom nacionalnom parku izgubilo je život više ljudi nego u ijednom drugom na svijetu. Tko je upao u strašne vrtloge koje proizvode vodene struje iz njih nikad nije izašao živ. Život nam je bio mio pa nam tako nešto nije niti palo na pamet, ali tamo gdje je bilo dozvoljeno, nismo propustile priliku da se rashladimo. S pijeskom u sandalama i oduševljenim impresijama iz ovog tropskog raja vratile smo se iste večeri u Santa Martu, iscrpljene, gladne i sretne.

Njušim li ja to tvoj komentar?