Njuškalo blog Turizam

Polako, ali sigurno zaljubit ćete se u Bilbao preko ušiju!

SREDIŠTE BASKIJE

Baskija je po mnogo čemu posebna španjolska regija. Smještena na sjevernoj Atlantskoj obali, blizu granice s Francuskom, poznata je još i kao Euskadi ili País Vasco. U ovom dijelu zemlje govori se posebnim jezikom, a krasi je izuzetno zanimljiva kulinarsku tradicija i prepoznatljive geografske, političke i kulturne značajke. Glavni grad Baskije zove se Bilbao i dugo vremena nije bio posebno prepoznatljiv u turističkom smislu, međutim zadnjih petnaestak godina to se uvelike promijenilo, pa je grad postao nezaobilaznom destinacijom putnika koji žele bolje upoznati Španjolsku, a posebno onih sa strastvenim zanimanjem za umjetnost, modernu arhitekturu i gastronomiju.

Bilbao vjerojatno nije grad koji će vas istog trenutka oboriti s nogu svojom ljepotom i gracioznošću, kao recimo San Sebastián, njegov baskijski susjed, međutim dajte mu malo vremena i polako ali sigurno, zaljubit će te se u njega preko ušiju. Kada se donekle stekne uvid u razvojnu povijest grada, uzlet koji je postigao tijekom zadnja dva desetljeća ukazuje na činjenicu vrijednu divljenja i poštovanja. Velikim dijelom 19. i 20. stoljeća Bilbao je bio industrijski centar Baskije, što je na prvi pogled bilo vidljivo iz tužne slike zagađenosti njegove rijeke Nervion. Pejzaži teške industrije baš i nisu bili osobito privlačni turistima koji su ovaj grad zaobilazili ili možda samo prolazili  kroz njega na putu za neke ugodnije i ljepše destinacije. Međutim, do sedamdesetih godina ekonomija ovog područja već je bila gotovo sasvim deindustrijalizirana, a Bilbau je ostala stara, neugledna luka s kojom je nešto trebalo biti učinjeno. Razmišljalo se o različitim projektima, međutim jedna ideja je na kraju prevagnula. 1991. godine Baskijske vlasti obratile su se Fondaciji Guggenheim s prijedlogom da se na području luke izgradi muzej. Šest godina kasnije, od trenutka kada je Muzej Guggenheim Bilbao otvorio svoja vrata, količina novca koja se od turizma slila u gradsku blagajnu u godinama koje su uslijedile, transformirala je grad iz industrijske luke u sofisticirani, kozmopolitski centar pokrajine u koji hrle ljubitelji umjetnosti iz čitavog svijeta.

Ovaj impresivni hram moderne umjetnosti sagrađen je na obali rijeke Nervion, šesnaest metara iznad ostatka grada. Arhitekt zaslužan za ovo suvremeno remek-djelo, Frank Gehry, neupitno je projektirao jedan od najljepših arhitektonskih objekata naše epohe. Radi se o svojevrsnom arhitektonskom čudu kao izuzetno rijetkom slučaju oko kojeg je postignut tako široki konsenzus u ocjeni. Kritičari, arhitekti i pripadnici akademskog svijeta, ali i šira javnost, jednoglasno su ga procijenili najvažnijim graditeljskim postignućem u zadnjih, barem 40 godina. Ortogonalni oblici, titanijum i staklo daju osjećaj svježine, razigranosti, nestalnosti i ludila usporediv s vizijama Gaudija, samo iz nekog drugog vremena. Cijeli projekt osmišljen je kroz niz inovacija koje su predstavljale popriličan izazov za sve sudionike u izvedbi. Korištene su do tada nikad primjenjivane, kompleksne matematičke formule, a titanijske krivulje projektirane su uz pomoć kompjutera, tako da izgledaju nasumične, ali zapravo hvataju svijetlo na vrlo specifičan, promišljen način. Stakleni zidovi su napravljeni tako da umjetničke radove štite od radijacije i topline. Guggenheimov muzej u Bilbaou nema stalnu postavu, već se periodično izmjenjuje veliki broj privremenih izložbi, pa svoje eksponate dijeli sa svojom starijom braćom –  Guggenheim muzejima u Veneciji i New Yorku. Fondacija Solomona R. Guggenheima jedna je od najimpresivnijih privatnih kolekcija umjetničkih dijela na svijetu, koja sadrži Picassa, Kandinskog, Chagalla, Miroa, Kokoschke, Kleea i  mnoge druge velikane moderne umjetnosti.

Priča o suvremenom Bilbau neraskidivo je povezana s njegovim muzejom, međutim transformacija grada događala se pod utjecajem još jedne krucijalne okolnosti, a tiče se profiliranja gastronomske scene koja je, na valu promjena izazvanih otvaranjem Guggenheima, doživjela vrhunski uzlet. Do relativno nedavno Bilbao je živio u sjeni kulinarske slave San Sebastiana koji se ponosi činjenicom da mu pripadaju dva restorana na listi najboljih na svijetu. Iako oba grada zapravo dijele vrlo sličnu tradiciju kada je priprema hrane u pitanju, samopouzdanje i kreativnost lokalnih kuhara u centru Baskije došla je do izražaja tek posljednje desetljeće, međutim sa sjajnim rezultatima.

Svako druženje u bilo kojem dijelu Baskije, pa tako i Bilbau, neraskidivo je povezano s ritualom jedenja pintxosa, koji, shvatit će te brzo, čini temelj lokalne kulture. Radi se o baskijskoj varijanti tapasa, karakterističnih za gastronomsku tradiciju diljem Španjolske, a razlika je u tome što su pintxosi uvijek servirani na kruhu i pribodeni čačkalicom. Često se serviraju s mladim bijelim vinom u gotovo svakom baru ili taverni u gradu. Pokušajte pronaći bar El Globo, u blizini metro stanici Moyua, jer tamo nude najbolje pintxose koje možete zamisliti, a u El Huevo Fritu naručite  chipirones en su tinta tj. mlade sipe kuhane u njihovoj tinti i vjerujte, nećete požaliti. A ako ste možda ipak raspoloženi za sofisticiranija ali time i mnogo skuplja gastronomska iskustva, Bilbao vas nikako neće razočarati. Zortziko, Etxanobe i Nura koja je u vlasništvu Muzeja Guggenheim imaju po jednu Michelinovu zvjezdicu i stoje uz bok najboljih svjetskih restorana, interpretirajući tradicionalne baskijske recepte na moderan i kreativan način.

Iako je Bilbao daleko od razvikane turističke reputacije Barcelone ili Madrida, volite li umjetnost i hranu, tu bi se mogli provesti bolje nego ikad.

Njušim li ja to tvoj komentar?