Turizam

Svaki put padnem na neodoljivi šarm Pariza

UVIJEK DOBRA IDEJA

Gotovo svaki put kada u nekom društvu prisustvujem razgovoru o putovanjima ili svjetskim gradovima, kad god se spomene Pariz, neovisno o tome je li ga netko posjetio jednom, više puta ili nikad, reakcija je unisona i uglavnom uvijek ista – „Ahhhh Pariz!“

Ne poznajem baš nikog tko je u tom gradu bio, a da nije ostao potpuno i zauvijek očaran njegovim jedinstvenim, neodoljivim šarmom. I sama svaki put ponovno bivam žrtvom njegove zavodljive privlačnosti i već nekoliko minuta nakon što sletim na Orly padam u nesvijest, opijena prekrasnom melodijom tog kompliciranog, meni potpuno nerazumljivog jezika. Kažu da ga je gotovo nemoguće naučiti savršeno, osim ako niste rođeni u Francuskoj (što mi zaista nije teško povjerovati), ali primijetila sam da Parižani vole kada pokušate izustiti bar po koju riječ, makar to bilo samo croissant  ili cafe au lait. To miluje njihov ego, koji, opće je poznato, nije baš sasvim mali. Ali tko bi im zamjerio, pa ipak su oni  prvi „građani“, ili kako bi sami za sebe rekli –  les citoyens.  Francuzi zaista jesu izuzetno ponosni na svoj nacionalni identitet i to jasno daju do znanja, ali stereotipi poput onih da su distancirani, arogantni i nepristupačni zapravo ne drže vodu, barem ne ako ih ne promatrate kroz prizmu američkog, pomalo usiljeno srdačnog načina ophođenja.

Pariška kultura u svijetu ima posebnu reputaciju, naravno, ne bez razloga. Superiornost francuske arhitekture, slikarstva, filma, mode, književnosti, filozofije, gastronomije, da ne nabrajam dalje, ogleda se u svom koncentriranom obliku u specifičnoj kulturi življenja svog glavnog grada, kojeg još zovu i gradom svijetla. Biti Parižanin danas znači toliko toga, i malo složenija sociološka analiza otkrila bi brojna određenja koja proizlaze iz kompleksnih identiteta i kulturnih kodova ovog kozmopolitskog prostora, ali ako dopustimo pokoju generalizaciju, rekla bih da Parižane prije svega određuje njihov specifičan odnos prema estetici. To vrijedno nasljeđe mogu zahvaliti Luju XIV, zvanom Kralj Sunca, koji je svojim izraženim afinitetom za umjetnost udario temelje onomu što danas kolokvijalno zovemo pariškim/francuskim stilom – stilom odmjerenog, profinjenog i sofisticiranog.

pariz-kolaz

Vjerujem da nikome tko odluči posjetiti ovaj grad, koji je zaista sam po sebi u cjelini jedno fantastično umjetničko remek-djelo, ne treba posebno napominjati da treba vidjeti Eiffelov toranj, katedralu Notre-Dame, baziliku Sacre-Cour, Louvre, Slavoluk pobjede, trg Concorde, Orsay ili Centar Pompidou. Sve su to veliki i važni simboli Pariza koje ne želite i ne trebate izbjeći bez obzira na činjenicu da ćete se kod ovih turističkih atrakcija teško izboriti za neko malo intimnije iskustvo. Međutim, poželite li u nekom trenutku pobjeći od gužve, koja na nekim najfrekventnijim lokacijama zaista zna biti nesnosna, Pariz vam također nudi predivne prostore tišine gdje će te s manje napora moći osluhnuti različite ritmove grada. Iako vrlo poznato, groblje Pere Lachaise u predvečerje ili rano jutro, upravo je takvo mjesto i zasigurno će vas ostaviti bez daha. Prošetajte njegovim pravilno ucrtanim kamenim uličicama nad koje se nadvijaju visoki drvoredi javora i jasena, pod kojima u veličanstvenim skulpturalnim mauzolejima zauvijek leže mnogi ljudi o kojima ste gledali filmove ili čitali u knjigama. Balzac, Georges Bizet, Frederic Chopin, Moliere, Marcel Proust, Oscar Wilde, Maria Callas, Edith Piaf i mnogi drugi poznati velikani počivaju na Pere Lachaiseu, a najposjećeniji grob je onaj slavnog Jimma Morrisona. Zanimljivo je reći da je nadgrobnu kamenu bistu njegovog lika, ukradenu 1988. godine, isklesao upravo hrvatski kipar Mladen Mikulin.

Mir i tišinu zasigurno ćete pronaći i u samozatajnom Brancusijevom ateljeu, smještenom na trgu Beaubourg, zapostavljenom i gotovo nevidljivom zbog tolike blizine popularnog Centra Pompidou. Ovaj slavni rumunjski kipar svoje je prve kreativne godine proveo u Parizu i kasnije u svojoj oporuci ostavio gradu svoj atelje u 15.-tom arondismanu. Provedite ovdje sat, dva da predahnete od buke napućenih ulica među njegovim predivnim, organskim skulpturama, crtežima i fotografijama.

Francuska metropola poznata je po svojim širokim, prostranim alejama i bulevarima, a najpoznatiji je zasigurno Champs Elysees koji se proteže od Luxor Obeliska na trgu Concorde do Trijumfalne kapije. Taj simbol velegradske raskoši uokviren je luksuznim hotelima, kavanama, trgovinama i elitnim buticima pariške i svjetske mode gdje oni malo dubljeg džepa i s afinitetom za Chanel, Dior, Hermes i slično mogu potrošiti i puno vremena i puno novca. Ali ako vas to ne zanima, a rijeke ljudi koji se probijaju bulevarom pomalo vas čine nervoznima, skrenite lijevo ili desno u park koji ga okružuje, zavalite se na tek pokošenu travu i samo promatrajte nebo kroz krošnje rascvjetalih, ljubičastih magnolija.

A u nekoj toploj pariškoj noći zađite u uličice živopisne, romantične Latinske četvrti na lijevoj obali Seine. Ime je dobila po prvim studentima koji su govorili latinski na čuvenom sveučilištu Sorbonne, utemeljenog još davne 1253 godine. Bit ćete, uvjerena sam, oduševljeni nonšalantnom, pomalo boemskom atmosferom kojom odiše ovaj kvart prepun šarmantnih malih knjižara, kavana, bistroa i jazz klubova. Ako ste ljubitelj knjiga potražite vjerojatno najpoznatiju parišku knjižaru Shakespeare&Co. pa kupite barem jednu, a kasnije ju prolistajte u Cafe Procope, najstarijem restoranu u gradu, dok čekate da vam se ohladi vaš odeon – tradicionalna francuska juha od luka. A tko je poput mene lud za jazzom neka svrati iza 22h u Le Caveau des Oubliettes, mali, intimni klub s dugom tradicijom izvanrednih jazz sessiona. „Le Caveau“ ima interesantnu, pomalo morbidnu prošlost. Naime, u tim su katakombama zatvorenici u vrijeme Revolucije čekali svoj red da stanu pred Boga, ili bolje rečeno pred giljotinu, ali danas će vas zaista počastiti vrhunskim zadovoljstvom dok sjedite pod prigušenim svjetlom za drvenim, okruglim stolom, slušate sjajnu muziku i čekate da vam Chardonnay u čaši uhvati malo zraka.

I na kraju što reći osim onog što je Audrey Hepburn već rekla u svom filmu “Sabrina” –  Paris is always a good idea!”

Njušim li ja to tvoj komentar?