Turizam

Šarmantna Sevilla uvijek miriše na divlje naranče

ČUDESNA ANDALUZIJA

Putovanja u Španjolsku često se svode na odlazak u Barcelonu ili Madrid, a većina ljudi se, na žalost, u tu zemlju poslije više nikada ne vraća. To je donekle razumljivo, s obzirom na to da su ta dva grada glavni turistički brendovi zemlje, međutim, mnogi tvrde da istinski španjolski temperament i autentično iskustvo južnjačkog načina života treba tražiti najprije u čudesnoj Andaluziji.

Andaluzija je najjužnija španjolska pokrajina, domovina flamenka, koride, čuvenih španjolskih gitara, magičnih pejzaža i kultura, te nesvakidašnje raskošne ljepote. Ona je bila dom i inspiracija nekih od najvećih umjetničkih genija čovječanstva, poput Velasqueza i Pabla Picasa, a o ovom podneblju i njegovim ljudima pisao je i Ernest Hemingway u svom kultnom romanu “Sunce se ponovo rađa”. Posjet Andaluziji nikako se ne može svesti na posjet Sevilli, međutim, ovaj grad, koji vječno miriše na divlje naranče koje tamo rastu na svakom koraku, njeno je srce i centar života.

Ljepota gotovo uvijek zrači u odrazu različitosti koje se isprepliću kroz vrijeme i prostor i uvijek iznova tvore neki novi, sebi svojstven i autentičan izraz. Pa su tako i dopadljivi šarm i prekrasni urbani pejzaži Seville rezultat miješanja brojnih, često suprotstavljenih kulturnih izričaja. Prema legendi, grad je osnovao grčki mitološki junak Heraklo, no znanost kaže  kako je grad osnovan već u 8. stoljeću prije Krista. Feničani iz Kartage su ga kolonizirali, a početkom 3. stoljeća osvojio ga je i uništio rimski zapovjednik Scipion Stariji koji je započeo obnovu grada kojeg su zvali Hispalis. Kasnije su došli Vandali, pa Vizigoti, a konačno i Mauri čija su arhitektura i urbanizam bitno odredili izgled grada, a  snažan utjecaj islamske estetike  prisutan je i danas. Najbolji primjer koji opisuje izmjene ali i svojevrsnu, barem stilsku, koegzistenciju različitih svjetonazora koji su kroz vrijeme gradili društva Seville, ogleda se u njihovoj Katedrali.  Katedralu su naravno gradili kršćani, a Mauri su joj kasnije nadogradili minaret poznat kao Giralda. Radi se o jednoj od najvećih i neupitno najimpresivnijih katedrala svijeta. Sigurno će te htjeti posjetiti  i grandioznu Palaču Alcázar koja se nalazi u blizini katedrale i koja također svojim vizualnim obilježjima ukazuje na suradnju kršćanskih i islamskih graditelja iz različitih povijesnih epoha.

Sevilla je izuzetno šarmantan i romantičan grad, vječno sunčan i vreo, nastanjen prirodno nasmijanim i temperamentnim ljudima s kojima ćete vrlo lako uči u komunikaciju, pod uvjetom da govorite barem malo španjolskog. Gradovi na jugu svoj život, kao na dlanu, prostiru na svojim ulicama i po tome se Sevilla ni malo ne razlikuje. Dovoljno je da tek zakoračite u Santa Cruz, srednjovjekovnu židovsku četvrt, među njene kuće blijedih zidova što na leđima nose krovove od crvene terakote, pa da osjetite romantičnu atmosferu uzavrelog juga. Kompaktna struktura kuća s prekrasnim dvorištima, koje obrubljuju brojne male trgove razbacane po Santa Cruzu, služi zaštiti od jakog ljetnog sunca, dok željezne rešetke na prozorima, iza kojih se nerijetko skrivaju pažljivo uzgojeni crveni đirani, od lopova čuvaju prizemne prostorije.  Ovaj dio grada popularan je među turistima, ali ima i svoje skrivene, tihe uličice, samo ih treba znati pronaći.

U još jednoj živopisnoj četvrti Seville, u glavi jednog čovjeka, rojile su se misli koje će zauvijek promijeniti svijet. Četvrt se zove Triana, a gospodin Christopher Columbo. U vrijeme dok je živio u Sevilli, preciznije upravo u jednoj kući Triane, napravio je planove za svoje prvo putovanje tijekom kojeg je otkrio Ameriku. Na 500. godišnjicu Columbove ekspedicije, 1992. godine  ovdje se održao Expo, a mnogi paviljoni još su uvijek tu. Ova četvrt, koja je dobila ime po rimskom caru Trajanu, nalazi se na zapadnoj obali  rijeke Guadalquivir i poznata je po svojim popločanim, životom uzavrelim uličicama. Ovdje možete pogledati i prelijepi manastir Santa Maria de las Cuevas koji je danas dom Andaluzijskog centra suvremene umjetnosti.

A s obzirom na to da će te u nekom trenutku sigurno i ogladnjeti uputite se na vrijeme u kvart Alameda de Hercules. O španjolskoj kulinarskoj tradiciji ne treba puno govoriti –  da je Sevilla samo pustopoljina na kojoj su izrasli tapas barovi, vrijedilo bi tamo provesti barem mjesec dana. Međutim, činjenica da ovdje zaista ima izvanredne hrane i to na svakom koraku, ne znači da ne možete imati loše gastronomsko iskustvo. Nemojte jesti oko Katedrale i ostalih povijesno-kulturnih atrakcija, već se pokušajte zavući u što uže i skrivenije ulice Alamede. U ovoj četvrti naći će te jako fin izbor hrane za sasvim pristojnu cijenu. Ako odete na primjer u Duo Tapas ili Calle Calatrava sigurno nećete pogriješiti. Njihov tuna tartar, njoki od gorgonzole i prženi kraljevski škampi jednostavno su božanstveni, a sve to možete dobro zaliti s čašom dobro ohlađenog Albariña.

Njušim li ja to tvoj komentar?