Njuškalo blog Turizam

Šarmantna i sofisticirana neslužbena prijestolnica Italije

PRESTIŽNI MILANO

Ako stereotipno razmišljamo o karakteristikama koje oblikuju život sjevera ili juga, sjeveru će gotovo uvijek biti pripisani epiteti hladnog, sigurnog, distanciranog, krutog, introvertiranog, pragmatičnog, neemotivnog ili bogatog. S druge strane jug asocira na toplinu, šarenilo, komunikaciju, interakciju, temperament, ležernost, pristupačnost i najčešće siromaštvo.

E tako je to nekako i u antagonizmu talijanskog sjevera i juga.  Zbog načina života i kulture tih dvaju uistinu potpuno različitih svjetova, ponekad lako zaboravimo da se zapravo radi o istoj zemlji. Grubo govoreći, postoje putnici koje privlači Palermo i postoje putnici koji će novac trošiti u Milanu. A tamo novca bolje da ne manjka.

Milano se često smatra neslužbenom prijestolnicom Italije. Rim bi se vjerojatno teško složio s takvom konstatacijom, ali osim što je Milano u jednom razdoblju bio centar Rimskog Imperija i danas očito postoje ozbiljni razlozi zbog kojih je okrunjen takvom titulom. Glavni grad sjevera financijsko je i bankarsko središte zemlje koje svojom industrijskom i gospodarskom snagom hrani mnoga usta Italije, a njihovi stanovnici vole svoju braću na jugu, otprilike koliko i Zagrepčanin Dalmatinca. Zbog svoje reputacije uštogljenog poslovnog gospodina, Milano ponekad snažnije podsjeća na neki od hladnih njemačkih gradova, poput Münchena ili Frankfurta, nego li na susjedni Torino ili Genovu, a zbog takve reputacije često biva sveden  na dosadnu, bezdušnu arenu business nadmetanja.

Međutim, ispod stroge, distancirane vanjštine, ako zagrebete ispod površine, nalazi se šarmantan i iznimno sofisticiran grad koji je u mnogo čemu pronašao način da nenametljivo i suptilno, ali s puno profinjenog stila, demonstrira moć i prestiž koji su upisani duboko u njegov genetski kod. Stereotipni imidž koji se  pripisuje Milanu etiketa je koja se često lijepi i na njegove stanovnike koji na prvi pogled mogu djelovati kao vojska odjela i kravata opsjednuta poslom – ali ako se složite da odijelo ne čini čovjeka, vrlo brzo postat će vam jasno da Milanezi imaju i svoju opuštenu stranu. Izađite uvečer između 19h i 21h, u vrijeme takozvanog Aperitiva, u neki od mnogobrojnih barova u gradu i uskoro će te se uvjeriti da se njegovi stanovnici znaju sjajno zabavljati.

Teško je razmišljati o Milanu, a da prva stvar koja vam padne na pamet ne bude njegova veza s modom. Obratite li pozornost na odjevne kombinacije muškaraca i žena koji se često šepure paradirajući raskošnim Milanskim ulicama, ne možete a da ne primijetite pažnju s kojom pristupaju odjevnom stilu. Savršeni osjećaj za slaganje boja i dezena otkriva ljude sofisticiranog ukusa s izraženom željom da budu primječeni. Kod nas bi rekli, teški šminkeraj! Ali to i nije nešto za pretjerano čuđenje. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Milano, uz New York i Pariz, glavni grad svjetske mode, i da je dom najvećih modnih marki poput Armanija, Versacea, Guccija, Dolce i Gabbane, Prade itd. nije ni čudo što je upravo kultura odijevanja ono što čini važan ekspresivni element identiteta njegovih stanovnika.

Budite spremni da iza svakog ugla naiđete na neki fancy modni butik, pa ako ste kojim slučajem slabi na krpice morat će te se jako potruditi da držite kartice pod kontrolom. Osobno, tog sam iskušenja poputno lišena, međutim, ipak sam ušla u neke od njih, ne toliko radi odjeće već zbog ponekad zaista izvanredno dizajniranih interijera. Jedan od takvih, koji se isplati potražiti samo radi toga je Antonio Marras Boutique koji me uistinu impresionirao. I opet, ni to nas ne treba posebno čuditi jer Milano se smatra internacionalnim liderom kada je u pitanju dizajn i to u najširem smislu. Na čuvenom Milanskom tjednu dizajna, manifestaciji koja gradu donosi ogroman novac, jednom godišnje prezentiraju se najnoviji svjetski trendovi različitih dizajnerskih usmjerenja.

Zbog reputacije koju u suvremenom svijetu ima ova struka, a i zbog life stylea koji ide uz nju, mladi talijanski hipsteri hrle u Milano da bi studirali upravo dizajn. Pomno skockane djevojke i mladiće s trendy brčićima vidjet će te svugdje po Milanskim centrima suvremene umjetnosti, kojih u gradu ima nekoliko. Najpoznatiji je Fabbrica del Vapore u blizini Cimiteria Monumentale, najljepšeg i najvećeg groblja u gradu, prepoznatljivog po umjetnički oblikovanim grobovima i spomenicima. Možda sam pristrana, jer gdje god da odem obavezno razgledavam groblja, ali zaista mislim da se isplati posvetiti pola sata ovom mirnom mjestu tišine, prije nego se vratite ovostranom žamoru. U Fabbrici del Vapore svakodnevno se organiziraju performansi, izložbe i svakojake radionice, a još jedan takav zanimljivi centar zove se Olinda i organiziran je u prostoru bivše psihijatrijske bolnice. Potegnite malo sjevernije od centra grada i provedite dan odmarajući se u Olidovim komunalnim vrtovima, poslušajte neki live koncert ili ako ste tome skloni pogledajte predstavu u eksperimentalnom kazalištu.

Katedrala Duomo i La Scala, vjerujem, ne trebaju posebno predstavljanje. To su takoreći opća mjesta i naći će te ih i sami. Samo ću vas upozoriti, jer sam i sama bila malčice zbunjena, da La Scala iz vana izgleda sasvim obično i lako je moguće da ćete proći pored nje kao pored turskog groblja. Unutrašnjost ove čuvene zgrade, na žalost, nisam imala priliku vidjeti, ali navodno je takav raskoš rijetko viđena dizajnerska atrakcija. A da bi unutra uistinu i čuli, recimo Traviatu, koliko mi je poznato, karte je potrebno nabaviti i dvije godine unaprijed.

Milano je velik grad s nepreglednim izborom zanimacija, od brojnih muzeja, arheoloških nalazišta, galerija, shopping centara i koncept storova do bogatog i raznovrsnog noćnog života koji nudi opcije za baš svačiji ukus. Posvetite mu nekoliko dana, možda baš ovog proljeća, i nemojte se čuditi ako vas po povratku inspirira za neke nove  intervencije u dekoraciji stana ili se odvažite napokon na sebe staviti neki komad odjeće koji ste do sada smatrali pomalo pretencioznim.

Njušim li ja to tvoj komentar?