Njuškalo blog Turizam

Tradicijska baština i moderan način života

JEDINSTVENI LISABON

Kada sam prije petnaestak godina prvi put čula Amaliu Rodrigues kako pjeva fado -   tradicionalnu portugalsku glazbu - istog trena poželjela sam otići u Lisabon, jer zemlja, pomislila sam tada, iz koje dolazi tako ekspresivna, u note utkana nostalgija, mora da je neobično uzbudljiva i divna. Dosta godina kasnije otputovala sam u Lisabon na jednu sociološku konferenciju i čim sam sletjela na Portelu, glavnu lisabonsku zračnu luku, i udahnula zrak koji je mirisao na more i slatko cvijeće, znala sam da me intuicija nije prevarila. I danas, nakon što sam u međuvremenu dosta putovala, Lisabon ostaje pri vrhu liste mojih omiljenih gradova i samo je pitanje vremena kad ću mu se opet vratiti.

Glavni grad Portugala jedan je od najstariji na svijetu, a unikatna karizma kojom zrači velikim dijelom proizlazi iz iznimne lakoće s kojom spaja bogatu tradicijsku kulturnu baštinu i   moderan način života. Kao i u većini mediteranskih gradova na moru koji uživaju ugodnu, toplu klimu, život Lisabona odvija se na njegovim ulicama koje odaju mentalitet otvorenosti i gostoprimstva. Čak i ako ne govorite portugalski jezik, ili ga govorite loše, napričat će te se s lokalcima, u to nema sumnje, jer narodi toplih krajeva, kojima je potreba za komunikacijom upisana u genetski kod, razgovarati znaju i rukama i nogama. Izrastao na padinama sedam brežuljaka koji se nadvijaju nad rijekom Tejo, Lisabon je grad ljubaznih, toplih ljudi koji kažu da u sebi nose specifičan sentiment svojstven samo Portugalcima. Taj sentiment koji snažno određuje njihov identitet nazivaju saudade koji je, tvrde, jako teško do kraja opisati riječima. Radi se o stanju duha protkanom melankolijom, čežnjom i sjetom, ali i optimizmom koji ih, bez obzira na svojevrstan fatalizam u pristupu životu, čini radosnim i vedrim ljudima. Da bi se približili razumijevanju Portugalaca, morate najprije razumjeti tj. bolje rečeno osjetiti saudade, jer radi se zapravo o načinu života koji se na najljepši mogući način ogleda upravo u fadu.

Fado u prijevodu znači „sudbina“ i karakteriziraju ga tužne, sjetne melodije i tekstovi koji najčešće govore o moru, čežnji za domom i teškim sudbinama siromašnih. Legenda kaže da je nastao kao tužni vapaj žena koje su s obala godinama s čežnjom gledale prema obzoru, čekajući da u daljini ugledaju bijele jarbole brodova koji su njihove muževe vraćali kući. Popularizirani fado u 20. stoljeću je obično izvodio pjevač gitarist, ili solo pjevač/ica uz pratnju akustične gitare, dok se njegova modernija verzija izvodi uz pratnju gitarskog kvarteta ili orkestra. U mnogim starim četvrtima Lisabona čut će te ga u malenim „fado tavernama” u izvedbi profesionalaca, ali i brojnih amatera kojih je u gradu sve više. Neformalno učenje ovog glazbenog izričaja u tradicionalnim prostorijama izvode stariji, cijenjeni umjetnici, koji obično pripadaju obiteljima s dugom tradicijom prijenosa fada s koljena na koljeno.

Niz takvih jednostavnih, simpatičnih taverni u kojima se tijekom cijele noći izmjenjuju pjevači, naći će te i u kvartu koji se zove Bairro Alto. Smješten u srcu Lisabona, ova je četvrt središte noćnog i subkulturnog života grada. Brojni klubovi s rock, punk, house, hip-hop, goth i indie glazbom egzistiraju paralelno s tradicionalnim fadom, a odete li u Lisabon ljeti ili u proljeće, vidjet će te da se mladi Portugalci najrađe zabavljaju vani, na ulicama. Većina ih dolazi u Bairro Alto kasno, tek oko ponoći, i do jutra kamene, uske uličice ove četvrti zakrčene su ljudima koji plešu, piju ili sjede na rubovima pločnika. Rezervirate li kojim slučajem smještaj u ovom dijelu grada, kao što smo to napravili mi, obratite pažnju da vam spavaće sobe ne budu okrenute na ulicu, jer u tom slučaju zaboravite na spavanje. Portugalci su temperamenti i glasni, i kad pjevaju, i kad slušaju muziku i kad pričaju.

U ovom kvartu također će te naći i niz malih restorančića s kariranim stolnjacima prekrivenim stolovima, često izbačenim i na ulicu. Portugalska kuhinja vrlo je bogata, osobito delicijama iz mora, pa svakako probajte barem bakalar, jer u Lisabonu se navodno spravlja na 365 različitih načina – za svaki dan u godini po jedan recept. Iako je grad pun izvrsnih restorana, preporučit ću vam jedan, meni omiljen, u kojem uglavnom jedu lokalci – zove se Toma La Da Ca. To koliko dobro se tamo jede, i to za malo para, čista je perverzija, i moram priznat da me se toliko dojmio da je ostao možda i moje najsnažnije sjećanje na Lisabon! Izvana djeluje krajnje jednostavno i neugledno, ali sve će vam biti jasno kad ugledate red pred njegovim vratima. Vlasnik restorana još će vam na ulici podijeliti jelovnik i poslužiti vino, dok na kamenim stepenicama ispred ulaza čekate svoj red da sjednete unutra. Cijela površina ovog malog restorana pretrpana je spojenim stolovima da bi što više ljudi istovremeno moglo sjesti, a pretjeranog zadržavanja nakon jela ovdje nema, jer se solidarnost s onima koji vani čekaju podrazumijeva sama po sebi.

Osim u Bairra Alta oduševit će vas i druge stare četvrti poput Alfame, Baixe i Belema. Slikovito ozračje Alfame, najstarijeg kvarta u gradu, premreženog strmim uskim uličicama, ne krije svoje arapsko podrijetlo. Ime vuče od arapskog Al-Hamma, što znači fontana ili kupalište, a  prekrasne keramičke pločice na zgradama, ostavština arapske estetike, oduzet će vam dah.  Alfama do danas ostaje najsiromašniji dio Lisabona, iako je u novije vrijeme četvrt uljepšana obnavljanjem starih zgrada i otvaranjem restorana i barova u kojima također možete slušati prekrasni fado.

Suprotnost siromašnoj Alfami, koja kao da je ostala zarobljena u nekim davnim vremenima, predstavlja moderna i elegantna Baixa koja se nalazi u samom srcu grada. Potpuno   obnovljena nakon razornog potresa 1755. godine, diči se veličanstvenim trgovima koje   povezuju široke, ravne avenije omeđene grandioznom arhitekturom 18. Stoljeća. Većina turista dobar dio svog vremena provodi upravo u Baixi i mada zbog toga četvrt poprima pomalo komercijalni karakter, ni to joj ne može oduzeti očaravajuću karizmu kojom zrači. I za kraj, nikako ne propustite odšetati do Belema. Brojne kulturne i povijesne znamenitosti naći će te i sami, a ja vam preporučujem da nikako ne propustite svratiti u Pasteis de Belem, kultnu tradicionalnu lisabonsku pekaru iz koje nemojte izaći, a da niste probali Pastel de Nata. Ova slatka poslastica, na istom ovom mjestu, prodaje se više od 150 godina, tako da su zaista imali vremena učiniti je, ni manje ni više nego, savršenom!

Njušim li ja to tvoj komentar?