Njuškalo blog Turizam

München ima sve što jedan grad čini privlačnim i uzbudljivim za život

NIJE SAMO OKTOBARFEST

Nije teško zamisliti kako stanovnici Berlina, Kölna ili Hamburga gunđaju kada vide da poznati magazin Monocle upravo München, u više navrata, proglašava najboljim gradom na svijetu kada je kvaliteta života u pitanju. A Monocle svakako nije usamljen u svom stavu, jer po sličnim kriterijima ovaj se glavni grad Bavarske gotovo uvijek nalazi među prvih pet gradova na listama raznih agencija koje se bave takvim rangiranjem, i to ne bez razloga. Možda München ne karakterizira über cool imidž Berlina ili intimni šarm Kölna, ali svakako posjeduje sebi svojstvenu mješavinu svega onog što jedan grad čini privlačnim i uzbudljivim za život: prepoznatljivu dizajnersku scenu, izdašno financiranu umjetnost i kulturu, rastuću indie scenu, izuzetno jako industriju, ogromna prostranstva zelenih površina i ne manje bitno – svi, ali baš svi voze bicikl. Naravno, uz sve to, restorani, barovi, klubovi i ostala mjesta za zabavu teško da će razočarati ikoga tko se u München uputi radi dobrog noćnog provoda.

Često portretiran kao dosadni, uštogljeni, strejterski antipod hedonističkom Berlin bez inhibicija, München je nekako ostao u drugom planu, često izvan središta pozornosti kada je globalni turizam u pitanju. Osim u vrijeme Oktoberfesta, kada šest milijuna ljudi uživa u pivskim orgijama dok ih opslužuju konobari i konobarice u prepoznatljivim bavarskim nošnjama, reputacija Münchena u svijetu svodi se uglavnom na luksuz, blagostanje, BMW i ledernhosen. Međutim, iza smirene, ucifrane i odmjerene fasade kotrlja se ne tako podložna i konformistička mladenačka kultura te brojne alternativne i avangardne umjetničke scene, koje vrlo uspješno koegzistiraju sa mainstream muzejima, galerijama i teatrima svjetske klase. Mnogo je predrasuda i stereotipa prisutno kada je München u pitanju, ali samo nekoliko dana u ovom, zapravo vrlo nepredvidivom gradu, vrlo brzo će vam pokazati da ne vjerujete baš svemu što čujete.

Bilo je predivno listopadsko jutro u Münchenu kad su me noge slučajno odvele do poznate zgrade muzeja Haus der Kunst. Radi se o impozantnoj, jako lijepoj sivoj zgradi, sagrađenoj još u vrijeme nacista kao muzej koji je prikupljao tada poželjnu i podobnu germansku umjetnost. Danas zgrada i sve ono što se u njoj događa stoji kao potjetnik na zlo tog mračnog vremena, a program i koncepti privremenih izložbi upravo su takvi da često prikazuju upravo umjetnost koja bi neupitno predstavljala nedopustivu provokaciju za svjetonazor koji je vladao Njemačkom četrdesetih godinama prošlog stoljeća.

Međutim, ljudi koje sam još iz daleka vidjela kako su se okupili pokraj zgrade, ovdje nisu bili ni zbog umjetnosti ni zbog plesanja. Neki su stajali na mostu iznad rijeke Eisbach, dok ih se većina okupila na obali promatrajuće što se zbiva uz glasno pljeskanje. Primaknula sam se bliže da vidim što se događa, kada me na veliko iznenađenje dočekala sasvim neočekivana scena surfera, u nepromočnim odjelima, kako u sasvim uspravnom položaju, u kanalu rijeke, hvataju valove i izvode trikove kao da su u sred oceana. Kada padnu u vodu rijeka ih usisa ispod površine i na trenutak se sasvim izgube iz vida prije nego izrone dvadesetak metara nizvodno i krenu veslati do obale. Surfanje na rijeci Eisbach je sigurno manje dinamično nego ono na oceanu, međutim za gledatelje je definitivno puno uzbudljivije zbog velike blizine iz koje se može promatrati. Pomislila sam tada, da je sama činjenica da se u centru Münchena može surfati dovoljna da se ovaj grad proglasi unikatnim i u pozitivnom smislu sasvim nepredvidivim.

A ako mene pitate, sasvim dovoljan razlog za posjet Münchenu, njegov je čuveni Engleski park, koji mnogi smatraju najimpresivnijom turističkom atrakcijom u gradu, s čime se nije teško složiti. Radi se o jednom od najvećih metropolitanskih parkova u svijetu, čak je veći i od Central Parka, a neupitno je i jedan od najljepših. Nekada je služio kao privatno lovište za aristokraciju i trening poligon bavarske vojske, da bi 1789 bio „poklonjen“ stanovnicima Münchena, ne bi li ih se učinilo zadovoljnim i manje raspoloženim za revolt koji je u to vrijeme u susjedstvu eruptirao u Francusku revoluciju. Nazvan je Engleskim parkom jer je dizajniran u stilu engleskih vrtova, a i kreirao ga je Britanac koji se zvao Benjamin Thompson. Danas je taj zeleni dragulj grada mjesto zabave, opuštanja i rekreacije, a ja bi vam svakako preporučila da se kroz njega provozate biciklom u potrazi za najboljim pivom koje se ovdje toči u takozvanim pivskim vrtovima.

Njušim li ja to tvoj komentar?