Njuškalo blog Turizam

Zapušteni slamovi unutar zidina koje žele biti predstavljene kao simbol Kolumbije

CARTAGENA TREĆI DIO

Unutar veličanstvenih španjolskih zidina građenih da odbiju gusarske napade leži slavni kolonijalni dragulj. Dragulj čije povijesno srce na kolumbijskoj sjeverozapadnoj obali danas, između ostalog, nudi hotelske sobe od 800 UDS po noćenju, elegantne, skupe restorane i novouređene, raskošne stanove čije cijene dosežu i one na njujorškom Manhattanu.

Danas, Cartagena želi biti predstavljena kao simbol nove Kolumbije, zemlje prosperiteta i svijetle budućnosti obilja. Međutim, izvan 400 godina starih zidina, daleko od živopisnih uličica i romantičnog šarma starog grada, i dalje niču slamovi toliko jadni i zapušteni da ih javni zdravstveni dužnosnici uspoređuju s uvjetima života u subsaharskoj Africi.

Za razliku od onih koji u njoj žive ili posjećuju elegantnu i ušminkanu jezgru Cartagene, većina stanovnika u trošnim, opasnim kvartovima na rubovima grada siromašni su crnci. U takvim naseljima krijumčarenje drogom, pljačke i razni drugi oblici kriminala surova su svakodnevica, djeca su pothranjena, a razne bolesti koje je zapravo moguće spriječiti vrlo su učestale i nerijetko smrtonosne.

U slamovima često nema tekuće vode, a kanalizacija se izljeva na prašnjave, zemljane ulice na kojima se igraju zapuštena, gladna djeca. Brojni podatci Ujedinjenih Naroda pokazuju da je Kolumbija i dalje, kao posljedica više od četiri desetljeća dugog konflikta, društvo s ogromnim, teško premostivim razlikama u kvaliteti života njenih stanovnika.

Model razvoja Cartagene tijekom zadnjih petnaestak godina, poput uostalom i ovog našeg, tranzicijskog koji je za mnoge bio i još uvijek ostaje poguban, model je koji prosperitet donosi samo nekolicini, a većina ostalih bivaju isključeni iz te računice.

Priča o Cartageni, kao uostalom i o mnogim drugim gradovima Latinske Amerike, je priča o dva grada. Jednom koji zavodi svijet svojim blještavilom, ekskluzivnošću, obiljem i ljepotom i drugom, tužno siromašnom i bijednom, u kojem se ne vidi svjetlost na kraju tunela.

Ovaj potonji, grad surovo teškog života želi se pošto poto zatajiti od očiju svijeta. Većina turista koji stignu u Cartagenu u potrazi za azurnim morskim pejzažima i hladnim koktelima u romantično vrućim karipskim noćima, okrutnu stvarnost velikog broja stanovnika ovog grada nikada neće ni naslutiti. Mračna strana njihovih života za nas ostaje skrivena.

Njušim li ja to tvoj komentar?