Njuškalo blog Turizam

Intimna atmosfera Sabanete odmah nas je oduševila

MEDELLIN TREĆI DIO

Sabaneta, dio grada u kojem smo odsjeli, predgrađe je Medellina nastalo krajem šezdesetih, kada se odvojilo od Envigada i postalo zasebna administrativna općina. Radi se zapravo o službeno najmanjoj općini u Kolumbiji, na prostoru od samo petnaestak kvadratnih kilometara koji je podijeljen na 24 kvarta. Najveći dio Sabanete predstavlja urbani prostor, međutim na njenim rubovima mogu se vidjeti manje plantaže kave i banana.

Iako relativno skučena površinom Sabaneta je jedan od najbrže rastućih dijelova Medellina. Sve veći pritisak populacije gura grad prema vani, od Poblada prema Envigadu pa do Sabanete čiji dijelovi izgledaju poput velikog gradilišta na kojem niču sve visočiji cigleni neboderi, zaklanjajući pogled onima koji su došli ranije. Joe nam je ispričao kako sve više mladih, obrazovanih ljudi dolazi u Sabanetu jer su stanovi relativno povoljni, a kvaliteta života je bolja od mnogih drugih dijelova grada. Tu okolnost bitno određuje i činjenica da je novom, super modernom podzemnom željeznicom u centar moguće stići za samo desetak minuta.

Plantaže kave i banana, ali i znakovi na glavnim ulicama koji zabranjuju jahanje konja po prometnicama ukazuju na to kako je ovo područje do relativno nedavno bilo selo koje je Medellin svojim širenjem progutao i tako u mnogo čemu promijenio ruralni karakter života Sabanete. Međutim, konje i magarce i dalje se može vidjeti vezane na glavnom trgu, ispred katedrale ili tradicionalnih barova koji obrubljuju trg.

Ti konji danas uglavnom služe za rekreaciju, pa ih starosjedioci vikendima jašu po centru općine, od bara do bara, ponekad čak i u pratnji magaraca koji na leđima nose zvučnike. Tradicionalni barovi koji se mogu pronaći u nekim dijelovima Medellina zovu se las fondas, a Sabaneta je poznata upravo po održavanju te tradicije zbog koje mnogi turisti odluče posjetiti njen glavni trg. U Antioquii, regiji u kojoj se nalazi i Medellin, s dugom tradicijom proizvodnje kave, la fonda je bilo mjesto gdje su se na svojim dugim putovanjima  odmarali putnici i njihovi magarci izmučeni od pritiska teških vreća kave obješenih na sedla.

La fonda je služila kao zaklon i kao dućan alkoholnih pića, a u njima se često mogla čuti tradicionalna glazba po imenu guasca ili razne druge popularne pjesme, često ljubavne tematike. Danas, uslijed modernizacije ta su okupljališta izgubila svoju primarnu svrhu, međutim, u nekim gradovima, pa tako i u Medellinu, pokušava se oživjeti taj koncept kao hommage tradiciji, ali i kao turistička atrakcija.

Ti su barovi i danas uređeni poput sto godina starih dućana. Po zidovima su obješeni zastarjeli poljoprivredni i industrijski alati i razni drugi stari predmeti, među slikama koje često prikazuju portrete nekih od stanovnika u kvartu. Da bi dobio svoju sliku u la fondi dovoljno je da budeš po nečemu prepoznatljiv u zajednici. Konobari ovdje nose tipičnu nošnju, šešir i bijele hlače, a konobarice duge široke suknje i bijele košulje.

Ova interesantna mjesta predstavljaju srce Sabanete, njenu kulturu i način života koji se još uvijek po mnogo čemu razlikuje od života u nekim centralnim gradskim kvartovima. Na malom glavnom trgu nedjeljom se okuplja cijela zajednica na misi u skromnoj katedrali, a poslije vjerske službe, prije nego se sjedne u bar, jedu se  kobasice, empanade, arpepe i slasne pržene kuglice sira zvane buñuelos. U uličicama koje se granaju od glavnog trga na štandovima se prodaju šalovi, nakit, male reprodukcije Boterovih skulptura, tradicionalne slastice, kava itd.

Jako nam se svidjela intimna atmosfera Sabanete koju smo relativno dobro upoznale, svakodnevno šetajući njenim kvartovima. Nakon dva dana prodavači kave već su nam mahali u prolazu i upravo zbog fascinantne ljubaznosti Kolumbijaca, ovdje smo se,  kao i u svakom kutku ove zemlje, odmah počele osjećati kao kod kuće.

Njušim li ja to tvoj komentar?