Njuškalo blog Turizam

U Helsinkiju alkohol, uživanje u prirodi i sport fino koegzistiraju

NA JUGU FINSKE

Helsinki se smjestio na samom jugu zemlje, na obali Finskog zaljeva kojeg oplahuju snažne struje Baltičkog mora i vjetrovi što čiste zrak poput bure na dalmatinskim otocima. Izrazito razvedena obala, oplemenjena brojnim poluotocima i zaljevima koji ulaze duboko u grad majka je mnogim otocima koji stražare pred finskom prijestolnicom kad na nju padnu duga razdoblja tame. Kada mislim o Helsinkiju ta sjećanja uvijek evociraju čudesnu estetiku filmova Akija Kaurismakija koji je za svoje lokacije snimanja često birao predgrađa koja polako nestaju pod čizmom modernizacije. Međutim, iako njegovi filmovi nerijetko razotkrivaju neromantičnu i surovu stranu života glavnog Finskog grada -  iz kojeg imaginarni likovi bježe u Meksiko, Estoniju ili drugdje u bijeli svijet -  u pozadini sarkazma  koji prožima njegove priče, pulsira opsesija i melankolična ljubav prema ovom neobičnom nordijskom gradu. Pogledate li nekoliko Kaurismakijevih filmova, nećete se moći oteti dojmu da se u tom dalekom mjestu sjevera krije nešto posebno i sasvim drugačije od svega što ste do sada vidjeli.

Helsinki nije jako star i bremenit poviješću poput nekih Europskih metropola koje su nastajale tisućama godina ispreplitanjem brojnih kultura i civilizacija koje su se često uspinjale i padale u potocima krvi i nasilja. Ratna povijest Finske zanemariva je u odnosu na dio svijeta u kojem mi živimo što se itekako odražava i u mentalitetu i načinu života njenih stanovnika.   Helsinki je metropola društva čija je kolektivna svijest izgrađena na solidarnosti, suradnji, poštovanju pravila i uvažavanju drugoga. U tom smislu ima mnogo toga zajedničkog s ostalim skandinavskim gradovima okrenutim budućnosti, koji bez obzira na određene izazove, inovativnim i progresivnim pristupom rješavanju problema stoje na pročelju svijeta pokazujući, onima koji su spremni vidjeti, svijetlo u mraku.

A mrak, ovaj put doslovno, za stanovnike Helsinkija zna biti dug i naporan. Mada Finci žive u skladu s prirodom –  okruženi čarobnim planinskim i vodenim pejzažima, naviknuti na pravila igre koja im je majka priroda podarila –  ponekad ti, za nas neprirodni ritmovi izmjene svijetla i tame, znaju imati okrutne posljedice. Naime Finska ima jednu od najviših stopa samoubojstava na svijetu, a razlog je zasigurno manjak sunca u većem dijelu godine. Međutim, nije sve tako crno, jer stanovnici Helsinkija, koliko sam mogla primijetiti, imaju svoje načine da se nose sa životom, a tu se i ne razlikuju pretjerano od nas Balkanaca, pa s njima i nije tako teško naći zajednički jezik. Naime, Finci obožavaju alkohol, a kad piju, piju kao da nema sutra. Cijene alkoholnih pića su doduše izrazito visoke zbog velikih poreza koji su zadržani još od vremena Prohibicije, ali bez obzira na to, Finci danas, pogotovo nakon smanjenja tog poreza prije desetak godina, uživaju u pivu, whiskyju ili votki kao bubreg u loju. A oni kojima je taj užitak u njihovoj zemlji ipak preskup našli su drugo rješenje. Redovno odlaze svojim prekomorskim susjedima Estoncima, jer alkohol tamo kupuju po puno nižim cijenama, ili pak u tax-free trgovinama na cruiserima koji svakodnevno spajaju skandinavske zemlje. U svakom slučaju, ako volite kapljicu, stanovnici Helsinkija bit će vam odlični partneri za zabavu.

S druge strane, da ne bi pomislili da se slobodno vrijeme tamo svodi samo na rijeke alkohola, treba reći da ljudi zaista znaju uživati u životu u svakom smislu.  Generalno su opušteni, vjerojatno zato što ne rade 12 sati dnevno, a od svog rada mogu jako lijepo živjeti iako im, poput ostalih skandinavskih susjeda, materijalni statusni simboli nisu u fokusu. Mnogi posjeduju vikendice pa nakon posla spakiraju stvari i doplove do jednog od otočića u finskom zaljevu, uživaju u prirodi oko svoje kućice, iskoriste vrijeme za vanjske aktivnosti i, naravno, uživanje u sauni.  Navodno skoro svaka druga obitelj ima svoju saunu koju redovito koriste za odmor i opuštanje.  Finci su zaljubljenici u prirodu i cijele godine rado odlaze u šume i jezera, gdje su mnogi, kao što rekoh, na usamljenim proplancima i udaljenim zaljevima, podigli male drvene nastambe za odmor. Kao što vidite, kontradiktorni su i kompleksni Finci i nije ih lako strpati u jednu ladicu koja ih jednoznačno opisuje. Alkohol, uživanje u prirodi i sport ovdje fino koegzistiraju i nitko od toga ne pravi pitanje.

A kada su u gradu, uživaju u skladnoj estetici svog urbanog krajobraza. Široke helsinške ulice obrubljene su drvoredima, koji daju zeleni kontrast fasadama toplih crvenkastih boja. Urbano planiranje ovdje je ozbiljna stvar pa okoliš mora biti zasađen određenim brojem i vrstom sadnica, a ni jedna zgrada ne smije biti viša od najvišeg drveta. U uređenje okućnica i parkova Finci ulažu jako mnogo novca, a zbog dugih zima, svaka se biljka i travka njeguje s posebnom pažnjom. Ta vrsta skladnog promišljanja prostora povezana je i s činjenicom da je Helsinki svjetska prijestolnica dizajna. Ima jedna izreka koja od prilike kaže: ono što je za Brazil samba a za Dablin književnost – to je za Helsinki dizajn. Njihova opsesija dizajnerskim oblikovanjem svake životne oblasti vidljiva je na svakom koraku pa se tako i na državnom nivou izdvajaju značajna sredstva koja omogućuju nove eksperimente i sistematski razvoj ove primijenjene umjetnosti.

Njušim li ja to tvoj komentar?