Turizam

Gradić stvoren za uživanje omiljena je baza backpackera

TILCARA PRVI DIO

Nakon nekoliko dana u prekrasnoj vinskoj regiji u gradiću Cafayate došlo je vrijeme da se povučemo još dublje na sjever. Prije nego uđemo u Boliviju odlučile smo posjetiti još nekoliko sela koja su se smjestila u sjevernim prostranstvima zemlje, na prvim obroncima moćnih Andi. Salta i Jujuy su najsjevernije pokrajine u Argentini, na udaljenosti od 1,500 km od Buenos Airesa.

Ta se kilometraža možda i ne čini tako velikom, pogotovo kada se uzmu u obzir impozantne veličine južnoameričkih zemalja, ali kultura i život pokrajina podno Andi tisućama su svjetlosnih godina udaljeni od Buenos Airesa i ostalih urbanih središta centralne Argentine. Zbog blizine Anda i Bolivije na ovim prostorima prevladavaju domorodačke i ruralne kulture koje, bez obzira na relativni upliv modernosti, još uvijek zadržavaju autohtone kulturne izričaje. Prije nego su Španjolci počeli osvajati ova područja sjeverozapadni dio Argentine bio je dom mnogih domorodačkih skupina, osobito Indijanaca Diaguita-Calchaquí. I danas, kada se putuje ovom regijom, često se mogu susresti plemenske zajednice Quechana.

U Tilcaru smo krenule iz Salte, glavnog grada istoimene pokrajine, u kojem smo se zadržale samo jednu noć. Prespavale smo u nekom otrcanom hostelu u centru i ujutro se brzo evakuirale prema autobusnoj stanici. Nije nam se ostajalo u gradu, jer tamo negdje, još sjevernije, čekali su nas pejzaži o kojima se samo sanjati moglo. U Tilacaru smo stigle u popodnevnim satima, 1.5. 2014. U Argentini je u svibnju jesen, ali ovdje je preko dana dosta vruće, a jutra i večeri su svježe. Iskrcale smo se na prašnjavom platou koji je glumio autobusnu stanicu i krenule u potragu za hostelom.

Već smo bile ranije bukirale tako da je samo trebalo pronaći lokaciju. Kada smo napokon pronašle hostel jako smo se obradovale, jer ono što ćete zateći u stvarnosti, kada stignete na odredište, uvijek je svojevrsna lutrija. Bio je to mali, jednostavni obiteljski hostel, nekoliko drvenih soba, bazično opremljenih, ali bez grijanja. Srećom, bilo je dovoljno deka. Sve je bilo jako čisto i održavano i odmah smo se ovdje osjetile ugodno i dobrodošlo. Dvorište hostela bilo je uređeno s pažnjom, s drvenim klupama nasađenim među visoke kaktuse. Ostavile smo stvari, zapalile cigaretu na klupi koju je pržilo jako sunce, prozborile par riječi s ljubaznim vlasnikom i krenule u šetnju.

Tilcara je gradić od nekih 5500 stanovnika i ovom području, poznatom pod imenom Quebrada de Humahuaca, najpoznatija je baza za backpackere. Ovo je područje u koje se dolazi da bi se uživalo u fascinantnom prirodnom okruženju, ali i sve razvijenija turistička infrastruktura, posebno u Tilcari, takva uživanja nadograđuju i drugim turističkim užitcima i komocijama. Osim jeftinih, jednostavnih prenoćišta ovdje se mogu pronaći i jako fine hotelske sobe koje onda, naravno, treba i dobro platiti. Što se tiče hrane, situacija je ista, raspon cijena je velik i restorana ima za svačiji džep. Međutim, bez obzira na to, Tilcara je mjesto backpackerske atmosfere, šminkeraj je ovdje, barem za sada, ipak marginalna pojava.

Njušim li ja to tvoj komentar?