Njuškalo blog Turizam

Danas je to moderan grad po mjeri čovjeka

FANTASTIČNI BEČ

Beč – tako blizu, a tako daleko! Blizu jer ako kojim slučajem živite u Zagrebu za tri i pol sata već možete piti kavu na Stephansplatzu, a daleko jer je životni standard naših susjeda otprilike tisuću svjetlosnih godina udaljen od našeg. Već godinama, preciznije, zadnjih sedam, Austrijska metropola ocijenjena je kao grad s najvišom kvalitetom života na svijetu, a u toj je utrci ove godine daleko iza sebe ostavila i Pariz i London i New York.

Poznata studija Mercur Quality of Life, svake godine objavljuje listu svjetskih gradova rangirajući ih s obzirom na društvene i ekonomske uvijete življenja, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, ekološke aspekte i standard stanovanja. Stjecajem životnih okolnosti u zadnjih deset godina provela sam jako puno vremena u Beču i sa sigurnošću vam mogu reći da prvo mjesto na toj listi, koje ovaj grad ponosno nosi već skoro cijelo desetljeće, ni u kom slučaju nije kurtoazno. Možda vas to kao turista i ne zanima previše,  jer pretpostavljam da nemate namjeru kupiti stan u npr. prekrasnom bečkom sedmom bezirku, ali ako čak i odete na samo dan, dva, da obiđete glavne turističke atrakcije, vjerujem da će vam biti jasno zašto se Beč kiti tako prestižnom titulom.

Nekad prijestolnica moćnog Austro-Ugarskog carstva, danas je moderan grad po mjeri čovjeka, koji doduše više nema nekadašnji politički utjecaj, ali zasigurno živi i raste na plodovima svog povijesnog konteksta. Drugim riječima, Beč leži na ozbiljnim parama i to se vidi na svakom koraku. Svugdje oko sebe primijetit će te savršeni red, sve je tip-top, složeno kao po špagi. Čini se da nema ni jedne žvake zalijepljene na fasadi ili ugažene na podu, a travnjaci u brojnim, prekrasno uređenim parkovima, kao da su košeni tako da  svaka vlat trave bude ostavljena na u milimetar istoj dužini, pridonoseći tako savršenom skladu vizura. Osobno, nisam baš veliki fan tog gotovo njemačkog smisla za red i preciznost, ali kad se sve zbroji i oduzme u tome je puno više dobrih nego loših strana.

Da pređem na stvar – Beč je zaista fantastičan grad! Njegova predivna, grandiozna austrougarska arhitektura, ucifranih, ujednačenih pročelja, dominira mnogim dijelovima grada, za razliku od Zagreba gdje njenu skromniju verziju možete vidjeti jedino u uskom centru, a fasade, znate i sami kakve su. Zagreb zapravo u mnogočemu podsjeća na Beč, što i ne čudi, samo što nam treba još stoljeće, dva, da dostignemo njegovu blještavu raskoš. Unajmite li kočiju, pa se ogrnuti mekanom dekicom provozate po prvom bezirku, uz malo mašte osjetit će te se na trenutak među svim tim palačama kao kakav plemić ili plemkinja s početka 19.-tog stoljeća.

Bečki kvartovi raspoređeni su u tlocrtu spiralno, kao da ste ispresijecali puževu kućicu, a prvi bezirk, većini turista vjerojatno najinteresantniji, nalazi se točno u centru. Prva stvar koju bi sigurno htjeli pogledati u srcu Beča je Stephanplatz, trg kojim dominira jedna od najljepših europskih crkvi, ujedno i jedna od najviših na svijetu – katedrala svetog Stefana. A odmah preko puta, njezinoj staroj, gotičkoj, raskošnoj ljepoti suprotstavljen je post-moderni, minimalistički, pomalo sterilni arhitektonski stil zgrade poznatog austrijskog arhitekta Hansa Holleina, nazvana Haas – Haus. Taj je projekt izazvao brojne kontroverze i kritike tradicionalnih pogleda na urbano planiranje, ali meni se osobno sviđa uklapanje suvremenih arhitektonskih stilova među stare povijesne zgrade, pa svakako obratite pažnju. Prvi bezirk, kao turistički najfrekventniji, obiluje restoranima i kavanama, međutim, primijetit će te da je tamo sve poprilično skupo i komercijalno. Ali ako baš hoćete, preporučujem legendarni Cafe Hawelka, mjesto koje ima status institucije i poznato je po okupljanju mnogih poznatih bečkih umjetnika. Uz kavu obavezno probajte buhtlu s marmeladom, tamo su navodno najbolje u gradu.

Beč nije jako velik grad i dosta toga možete obići pješke po lijepom sunčanom danu. Kada odlučite pogledati, a sigurna sam da hoćete, čuvenu zgradu Opernhaus (za iskustvo gledanja opere morat će te posegnuti jako duboko u svoj džep) produžite samo desetak minuta laganom šetnjom do meni jedne od najdražih bečkih lokacija – Naschmarkta. To je tržnica s jako dugom tradicijom koja je danas jedno od omiljenih okupljališta Bečana, posebno subotom ujutro. Naschmarkt je postavljen u dvije duge pješačke uličice gdje u jednoj od njih možete kupiti apsolutno sve zamislive gastronomske namirnice, od egzotičnog voća i povrća, začina, sireva, maslina itd, a u drugoj su, uz poneki dućančić, uglavnom restorani i barovi raznih stilova i cjenovnih rangova. Provrzmajte se bez žurbe oko zbijenih, šarenih štandova, kupite vrećicu nekog začina za koji nikad niste čuli i sjednite u Deli. Tamo možete i popiti kavu i ručati (imaju jako ukusne orijentalne plate), a ako ste došli malo kasnije popodne, popijte hladan špricer uz uvijek finu, diskretnu elektronsku glazbu.

Moje drugo omiljeno mjesto u Beču je takozvani MQ, tj, Muzejska četvrt. Smještena je na dnu živopisnog, alternativnog, sedmog bezirka i zapravo se radi o trgu koji je okružen baroknim zgradama i modernim muzejima. Svaki od tih muzeja – MUMOK, Leopold, i Kunsthalle vrijedi posjetiti jer na programu uvijek imaju jako interesantne i ponekad nekonvencionalne umjetničke izložbe, posebno Kunsthalle. Oko trga ima i nekoliko kafića i restorana, od kojih preporučujem MQ Daily sa stolovima i na terasi, pa možete zapaliti nakon jela u slučaju da vam to predstavlja užitak. A ako vam se ne da sjediti u kafiću ili vam je ponestalo para, izvalite se na jednu od tridesetak neobično dizajniranih šarenih ležaljki za dvoje, razbacanih  po cijelom trgu, i samo meditirajte na suncu.

U nekim dijelovima Beč je romantično prošaran kanalima Dunava uz koje možete pronaći brojne zabavne sadržaje. U drugom bezirku, nedaleko od Stephansplatza, ispod noću predivno osvijetljenih mostova možete uživati u dugoj šetnji uz vodu, a kasnije  birati između barova, klubova i kafića različitih stilova. Na tom je kanalu i bar/ restoran Motto, jedan od najpopularnijih i najpoznatijih na bogatoj bečkoj restoranskoj sceni. Radi se o, što bi se reklo, jako fancy i trendy mjestu i nije baš jeftino, ali ako volite taj tip sofisticiranog mainstreama, sigurno će vam se jako svidjeti. Druga opcija, mom senzibilitetu bliža, je Strandbar Herrmann. Bar je postavljen na otvorenom, tik uz kanal, sa stolicama i ležaljkama raspoređenim na pijesku koji je nasut na cijeloj njegovoj površini. Ovdje možete prizalogajiti samo hamburger i pržene krumpiriće (ja im nikad ne odolim), pa ako preferirate manje pretenciozna mjesta i niste zahtjevni oko posluge i menua, svakako se zavalite u jednu od udobnih Herrmannsovih ležaljki, gurnite bose noge u vrući pijesak i kontemplirajte promatrajući tanjušne grane vrbe kako se njišu nad rijekom koja promiče pored vas.

Njušim li ja to tvoj komentar?