Turizam

Ovdje sve ovisi o prirodi, a vrijeme se ničim ne može mjeriti

CAPURGANA TREĆI DIO

Kada u neko mjesto ne možete doći cestom, kao što je to slučaj s Capurganom, na žalost ili na sreću, ovisno o tome koga pitate, razvoj je nešto što se odvija sporo, pa je i Capurgana na mnogo načina ostala konzervirana u manje vise tradicionalnom načinu života njenih stanovnika. Osim small scale ekoturizma u zadnjih dvadesetak godina i ribarenja ovdje nema mnogo drugih privrednih djelatnosti.

Nema trgovine ni ozbiljnijeg dućana – u selu skromne namirnice možete kupiti na dva, tri mjesta koja više sliče na mala otvorena skladišta nego na prodavaonice – a na prvi pogled nije lako uočiti ni neke ozbiljnije obrtničke aktivnosti. Čak su i ribarski brodovi koji u zoru isplovljavaju s drvenog mula zapravo namijenjeni skromnim lokalnim potrebama i opskrbi nekoliko restorana koji posluju u mjestu.

 

Capurgana, kao i mnoga druga sela smještena uz 70 kilometara dugu obalu zaljeva, gotovo je sasvim ovisna o prirodi jer je čak i turizam, kao gotovo jedini upliv modernosti, baziran upravo na interesu za netaknuta prirodna bogatstva ovog dijela karipske obale.

Čitavo područje oko Capurgane okruženo je brdovitim džunglama koje ne prelaze 1400 metara nadmorske visine, u kojima možete susresti brojne divlje životinjske vrste, pa i opasne predatore, a krikovi majmuna drekavaca ponekad se čuju sve do sela. Oko pola sata hoda ili 10 minuta vožnje brodom udaljena je Trigana, uvala s prekrasnim plažama i slapovima koji se spuštaju u zeleno-tirkiznu vodu. Malo dalje, selo je pod imenom Acandí, u kojem je, posebno u razdoblju između veljače i srpnja, moguće vidjeti i do dva i pol metara dugačke Canaá kornjače kako se mrijeste.

Naselje Sapuzzuro, također u blizini Capurgane, okruženo je vlažnim prašumama, rijekama, klancima, hridima i koraljnim grebenima koji gotovo da izranjaju na plaže od bijelog pijeska kojima elegantne kokosove palme daju hlad. Morske struje prilično su jake čak i kada more izgleda sasvim mirno, ali vrijedi se malo umoriti plivanjem jer svaki put kada se zaroni čudo Karipskog mora otkriva stotine fluorescentnih nijansi na ljuskama njegovih riba.

Život u Capurgani odvija se sporo i gotovo da ničim ne možete mjeriti vrijeme. Ljudi žive na ulici, teret prevoze radnim konjima, a pokapaju se u neuglednim, betonskim grobovima natkrivenim limenim nadstrešnicama. Svaki je dan gotovo isti, a jedini događaj koji u selu povremeno remeti rutinu nogometna je utakmica koja se s vremena na vrijeme igra na terenu smještenom u centru sela. Značaj nogometa u zemljama Latinske Amerike nemoguće je precijeniti.

Klince koji naguravaju loptu po terenu, livadi, pijesku ili suhoj, ispucaloj zemlji vidjeli smo u nekim od najzabačenijih i najizoliranijih dijelova kontinenta – od pustoši bolivijskih Anda, visinskih, planinskih sela sjeverne Argentine pa do peruanskih amazonskih prašuma – baš svi na ovom kontinentu ludi su za nogometom.

Njušim li ja to tvoj komentar?