Turizam

‘Venecija sjevera’ osvaja otvorenošću i različitošću

LIBERALNI AMSTERDAM

Vjerojatno jedina stvar koju Nizozemci nisu spremni tolerirati je netolerancija. Ovu konstataciju, izgovorenu na ovaj ili onaj način, čula sam u više navrata razgovarajući s ljudima koji su rođeni ili već jako dugo žive u Nizozemskoj, zemlji koja je po mnogo čemu drugačija od svih ostalih na svijetu.

Amsterdam, njen glavni grad, smatra se najliberalnijom metropolom na kugli zemaljskoj, mjestom u kojem je dozvoljeno ili barem tolerirano sve ono što uglavnom nigdje drugdje nije. Ne ulazeći u kompleksne uzročno-posljedične veze između povijesnih okolnosti, geografije i mentaliteta, činjenica je, sviđalo se to nekome ili ne, da je izostanak snažnog utjecaja religijskih dogmi na formiranje društvenog morala, ovu zemlju i njen glavni grad učinio mekom otvorenosti i tolerancije za različitosti. Zapravo, radi se o zemlji koja, što bi se u narodu reklo, ne trpa stvari pod tapet ili ne gura glavu u pijesak, već racionalno, bez puno strasti, traži rješenja za probleme. A ta rješenja često znaju biti vrlo kreativna i nekonvencionalna.

Pada mi na pamet vijest koju sam nedavno pročitala u novinama kako su gradske vlasti u Amsterdamu angažirale alkoholičare, koji su se često opijali po gradski parkovima, kao čistače ulica, a nakon obavljenog posla odlučili su ih isplatiti u cigaretama, pivi i gotovini. Kritičari ove neobične mjere tvrde da se na ovaj način potiče ovisnost, međutim čini se kako je ovaj potez bitno smanjio problem javne intoksikacije. Gradske vlasti najprije su krenule s represivnim mjerama, uključujući i uredbu koja zabranjuje konzumiranje alkohola u najfrekventnijem gradskom parku, ali ništa nije pomagalo, sve dok nije predloženo da se problematični pijanci angažiraju za čišćenje ulica. „Reč je o jednoj vrsti socijalnog rada kakav je moguć samo u Amsterdamu“ piše Der Spiegel. Ovaj primjer samo je ilustracija logike kojom se Nizozemci suočavaju sa stvarnošću života. Isti princip primjenjuje se i kad je u pitanju prostitucija, maloljetnički seks, konzumacija lakih droga ili eutanazija. Logika je sljedeća – sve će se ovo ionako događati, pa je bolje pružiti adekvatnu edukaciju ili legalizirati pojedine društvene prakse, jer će se tako potencijalne štetne posljedice lakše držati pod kontrolom. I što god netko mislio o tome, činjenica je da statistike pokazuju kako ovaj pristup itekako drži vodu i ima rezultate.

Atmosfera Amsterdama proizašla iz nekonvencionalnih, alternativnih životnih stilova njegovih stanovnika zasigurno je jedan od razloga zbog kojeg je ovaj grad među najposjećenijima u Europi (mladi ljudi ga obožavaju, jasno je zašto), ali zasigurno nije jedini. Venecija sjevera, kako ga još zovu, uistinu je neopisivo lijep grad, premrežen brojnim vodenim kanalima, koje opisuje nizozemska riječ gracht. Nad kanalima se nadvijaju stare, građanske kuće, vrlo specifičnog i interesantnog izgleda, čija pročelja često zaklanjaju predivni zeleni drvoredi. Radi se o izduženim trokatnicama s potkrovljem, na čijim su šarenim fasadama urezani prozori različitih veličina. Odmah će te primijetiti da, u skladu s generalnom kulturom otvorenosti, njihovi prozori gotovo nikad nisu zatvoreni ili prikriveni zavjesama, tako da su stanari nerijetko izloženi pogledima s ulice, čak i u najintimnijim životnim situacijama. Međutim, stvar je u tome da u te prozore gotovo nitko ne pilji, jer ljudi gledaju svoja posla i uglavnom se ne bave tuđim životima. Osim naravno nas Balkanaca kojima je, s druge strane, kultura upravo takva da svakome gledamo u pjat, što bi se reklo u Dalmaciji, pa nas nesmetani pogled u svjetove drugih neobično veseli. Al’ što da se radi, mentalitet je sudbina, a od sudbine se ne može pobjeći. Primijetit će te također da su kuće Amsterdama izrazito uske i da gotovo svaka na krovu ima dizalicu. To što su tako uske arhitektonsko je nasljeđe vremena u kojem su se zgrade oporezivale ovisno o njihovoj širini, tj. broju prozora koji je na njima predviđen, a dizalica služi kako bi se namještaj i drugi teret s vanjske strane transportirao na željeno mjesto. Naime, kako su kuće uske tako su i stubišta izrazito skučena i uglavnom spiralna, pa je unošenje stvari izvana često jedini ili najjednostavniji način da se obavi posao.

S obzirom da voda prekriva veliki dio grada, u Amsterdamu se često živi na kanalima, tj. na brodovima koji su pretvoreni u plutajuće stanove. Specifičan je to i pomalo romantičan način života – barem se meni tako čini – jer za lokalce radi se o sasvim uobičajenom obliku stanovanja koji podrazumijeva da kad susjedu preko cvijeća zasađenog na provi svog doma dodaješ šećer, moraš paziti da ne upadneš u vodu. Ti su brodovi – kuće ponekad fiksirani, ali i ne moraju biti, pa njihovi vlasnici njima plove gdje god im se hoće. Inače, dobar se dio gradskog prometa odvija upravo brodovima kroz ponekad jako uske kanale, i osim što je turistički vrlo atraktivno iskustvo provozati se nekima od njih, ako negdje morate stići na vrijeme, to je najefikasniji način. Kad smo već kod prometa, zaštitni znak Amsterdama i omiljeno prijevozno sredstvo, vjerojatno i sami znate, je bicikl. U gradu ih navodno ima više nego stanovnika, a godišnje bude ukradeno oko 100 000 komada, od čega 25 000 završi na dnu kanala. Svakako unajmite bicikl dok ste tu, jer uz vožnju brodićem, to je najljepši i najzabavniji način da se istraži grad.

Amsterdam je uistinu neobično poseban grad, što su, s obzirom na sve veći broj turista koji ga godišnje posjeti, mnogi očito prepoznali. Nisu njegovi stanovnici baš najsretniji zbog toga, kažu, nije to Amsterdam od prije 25 godina, ali iz pozicije turista biti će te, sigurna sam, oduševljeni njegovim šarmom. Čak i ako vas pretjerano ne uzbuđuje mogućnost da zapalite džoint sasvim legalno u nekom od brojnih coffe shopova, ili ni ne pomišljate uživati blagodati čuvene Četvrti crvenih svjetiljki, i dalje vam ostaje bezbroj drugih zanimljivih aktivnosti koje ovaj zabavni grad nudi. Moja je preporuka ne propustiti fantastični muzej Van Gogha i ulicu Spuistraat, oslikanu sjajnim umjetničkim muralima i grafitima.

Njušim li ja to tvoj komentar?