Njuškalo blog Turizam

Katalonska metropola glavni je adut španjolske turističke ponude

SVESTRANA BARCELONA

Sagrada Familia, La Rambla, Camp Nou, Park Guell, Čarobna fontana, Batllo, La Pedrera, Montjuic, La Boqueria, Povijesni muzej, Trg Katalonije, Muzej Picasso, Zaklada Juan Miro, Katedrala, Palača Guell, MACBA, Bazilika Santa Maria del Mar, Palača glazbe, Trg Espana, statua Christophera Colomba.

Ovo nabrajanje moglo bi se protegnuti u nedogled, jer je popis povijesnih i kulturnih atrakcija koje Barcelona nudi svojim posjetiteljima zaista impresivan, pa nemojte da vam padne na pamet da u ovaj atraktivni mediteranski biser dolazite na samo dva, tri dana. Ako mene pitate, sedam je minimum, a sve više od toga pružit će vam priliku za ležerno istraživanje grada koji, moj je dojam, ionako ne podnosi ništa osim nonšalancije.

Sunce, more, palme, papagaji, pješčane plaže, lijepi ljudi, glazba, bogata kulturna baština, impresivna arhitektura, sjajan noćni život, fantastična kuhinja – sve su to razlozi zbog kojih je Barcelona jedan od najposjećenijih europskih gradova i glavni adut španjolske turističke ponude. Ova katalonska metropola modernizma natjerat će vas da joj se, ako imate priliku, stalno iznova vraćate, jer će vam se uvući pod kožu još iste sekunde kad je iz visine ugledate kroz maleno okno zrakoplova. Moj prvi susret s gradom u kojem je živio i radio jedan od najutjecajnijih arhitekata modernog vremena Antonio Gaudi, desio se jako davno i bio je vrlo kratak, međutim sasvim dovoljan da o njemu neprestano mislim, sve dok mu se prije nekoliko godina nisam vratila. Moja stara školska prijateljica koja je sjedila u klupi iza mene i od koje sam cijelu srednju školu prepisivala povijest i talijanski, bila je toliko dobra da mi na dva tjedna ostavi ključ svog stančića, doslovno dvije minute udaljenog od Sagrade Familie. Na toj ću joj divnoj gesti biti vječno zahvalna jer tih su četrnaest dana tog ljeta uistinu  bili san snova.

Iako je ljeto idealno vrijeme za posjet Barceloni, vrućine u kolovozu znaju biti nesnosne. Ali to i nije neki problem sam po sebi, jer kad tad će puhnuti povjetarac sa Sredozemnog mora i donijeti vam olakšanje, međutim, ono čega se malo teže riješiti, pogotovo u to doba godine, horde su turista koji dodatno podižu temperaturu za još koji stupanj više. Ako ste preživjeli Gotičku četvrt i La Ramblu, ostavili dovoljno uzdaha ispred Sagrade Familie i La Pedrere, iscijedili majicu nakon gužvanja u Boquerii i po ne znam koji put pali na koljena pred Picassom, sigurno će te biti spremni za istraživanje jedne sasvim drugačije, nešto manje poznate Barcelone. A upravo ta, za većinu turista uglavnom skrivena Barcelona, pokazat će vam autentičniju i ponekad svoju tišu stranu osobnosti. Gotovo je nevjerojatno da su se neki dijelovi grada uspjeli sačuvati od pretjerano agresivne turističke pošasti, pa, kao što rekoh, kad završite s razvikanim atrakcijama, dozvolite si malo lutanja njegovim neutabanim stazama.

Jedan od takvih kvartova zove se Gracia i nekada davno bio je selo odvojeno od grada. I danas se može osjetiti kako živi neki sebi svojstven život, kao da ga se ostatak Barcelone baš i ne tiče pretjerano.  Zapravo se radi o jako trendy mjestu u kojem se zadnjih godina okupljaju hipsteri da bi hengali u cool kafićima, vintage dućanima, koncept storovima i jeli u kreativnim, modernim restoranima. Također, ako vas zanima malo nekonvencionalnija moda, ovdje možete obaviti interesantan shopping i poslije sjesti u neki od brojnih bistroa etničke kuhinje, od libanonskog do raznih jugoistočno azijskih varijanti. Pomalo boemska, artistička vibra i kozmopolitska atmosfera otvorenosti daje ležernost ovom kvartu u kojem će te se sigurno osjećati lijepo i dobrodošlo.

Još jedan kvart koji turisti začudo još uvijek nisu otkrili, a u samom je centru grada, nedaleko od La Ramble, zove se El Raval. El Raval je etnički najraznovrsniji distrikt i ima tu neku, pomalo umjetničku, ali alternativnu, underground vibru, što možda i nije po guštu baš svakom turistu koji bi mogao pomisliti da izostanak blještavog sjaja, Gucci butika i prisustvo tamnoputijih ljudi automatski znači i manje sigurnosti. Međutim, takve primisli nemaju uporišta u stvarnosti jer radi se o jako šarmantnom, meni osobno možda i najdražem dijelu grada, koji možda nije skockan, ali ima puno zanimljivih uličica po kojima se možete vrzmati cijeli dan. El Raval je zadnjih godina postao popularan među mladima, pa je sve uočljivija izmiješanost imigranata i mlađe, trendy ekipe koja se sve više doseljava u ovaj dio grada. Ako volite suvremenu umjetnost svratite u MACBA-u, a poslije se možete sunčati na platou ispred ove poznate, moderne zgrade, pijuckati hladan gemišt ili pivo dok promatrate skejtere kako izvode opasne vratolomije skačući preko stepenica i prečki.

Barcelona ima više prekrasnih tržnica i iako je La Boqueria najveća i najpoznatija, možda će vam biti interesantnije prošetati nekom manje razvikanom, koja odiše atmosferom autentičnog gradskog života. Jedna takva nalazi se u kvartu Sant Pere, koji preporučujem neovisno o tržnici, ali kad ste već tamo otiđite do Santa Caterine koja će vam, osim zbog tipičnih proizvoda tog podneblja i uvida u trgovački temperament lokalaca, biti interesantna i zbog svog vizualnog identiteta. Tržnica je sredinom 19. stoljeća izgrađena na mjestu srušenog Samostana sv. Katarine, a relativno nedavno je na stare arkadne potpornje postavljen prekrasni, valoviti, šareni krov, dizajniran da ostavi impresivan dojam, pogotovo ako ga imate priliku vidjeti iz zraka. Pazarite od lokalaca malo šunke, par vrsta maslina, svježi kozji sir i neko fino, suho, španjolsko vino i zavalite se na travu u obližnjem parku Ciutadella. A ako niste ljudi od piknika i draža vam je stolica od trave, točno preko puta glavnog ulaza u tržnicu naći će te Cuines Santa Catarina, jedan od boljih tapas barova u gradu.

I za kraj, oni koji požele malo tišine, pronaći će je u Parc del Laberint d’Horta, prekrasnom, najstarijem gradskom vrtu u Barceloni. Zeleni labirint u središtu parka osmišljen je još davne 1791. godine i uz fontane, kamene skulpture i jezerca ovo mjesto čini iznimno romantičnim, onako u stilu Ponosa i predrasuda ili Doba Nevinosti. Nećete moći a da ne zamislite grofove i markize 19. stoljeća kako s noge na nogu šetuckaju labirintom i u sjeni ručnih suncobrana spletkare jedni protiv drugih.

Da parafraziram Audrey kada govori o Parizu – Barcelona is always a good idea!

Njušim li ja to tvoj komentar?